Naša stvarnost

EKONOMSKI POLOŽAJ ALBANIJE 197

Teško je pogodilo nacionalne manjine rumuniziranje akcionarskih društava. Akcionarska drušiva bila su prinuđena da ustupe jedan deo svojih akcija besplafno ili po niskoj ceni članovima uprave — Rumunima, jer se zahfevalo da 50% kapifala bude rumunski. A polovina članova adminisfrafivnog savefa morali su biti Rumuni.

Kredilna politika je bila još isključivija. Vlada je pomagala sfarorumunske banke u konkurentskoj borbi s fransilvanskim bankama. U periodu inflacije čeliri bukureške banke dobile su od Nacionalne banke kredit 200% od njihovog osnovnog kapitala, mađarske 4%; slična je politika i u odnosima s nemačkim bankama. U istom pravcu je vođena i poreska politika.

Socijalna struktura jevrejskog slanovnišiva različita je u raznim krajevima države. U Besarabiji i Bukovini postoji veći broj gradskog, radništva, uglavnom sifnoindusiriskog i zanalskog fipa. U Besarabiji značajni deo Jevreja zanima se zemljoradnjom (jevrejske zemljoradničke kolonije). U Transilvaniji i Bukovini, a takođe i u Slaroj Rumuniji, postoji značajan sloj srednje i krupne buržoazije. Međutim, osnovna masa jevrejskog slanovništva u Rumuniji su siromašne zanašlije i silni frgovci. Za vreme krize Jevreji su pofiskivani iz svih grana privrede; veliki broj Jevreja konačno je propao.

Jevreje najteže pogađaju državni monopoli. Državni monopoli poveravaju se samo Rumunima; stranci su polpuno isfisnuli, pogotovo Jevreji.

Agrarma kriza feško je pogodila silne zanaflije i frgovce. Jevrejski list „Haolom” (iz 1931 god.) piše: „Sifni frgovci pofpuno su razoreni, pošlo seosko slanovnišivo nije u stanju da kupi najneophodnije stvari . . . jevrejske zanallije bile su prinuđene da zalažu alat i dr. za parče hleba.

Još pre počelka krize, amerikanska delegacija (nejevrejska), koja je posefila Rumuniju daje ovakav opis: „U jednom gradu u kome živi 50 hiljada Jevreja, konstatovali smo da može biti 400—500 imućnih i nekoliko bogatih građana, ostala masa živi u fakvoj bedi, koju je feško opisali . . .” Mi smo išli iz jedne ulice u drugu, zalazili smo u čafrlje, u kojima se pred nama ukazivala beda i sirofinja najmanje 49.500 stanovnika — Jevreja.”

Ekonomska i poreska politika ne daju uslove za pojavu anfisemifizma odozdo, jer Jevreji su, kao nacionalna manjina, bili podređeni i potlačeni. Izuzetak čine Jevreji nosioci krupnog finansiskog kapitala. A oni su u većini i naluralizovani Rumuni. M. MILOŠEVIĆ

EKONOMSKI POLOŽAJ ALBANIJE

Albanija je zemlja primitivne proizvodnje koja u glavnom počiva na domaćoj radinosli. Tek se sada, uz saradnju i pokrovifeljstvo Italije, projektuje prva fabrika — fabrika pamuka. Neiskorišćene ekonomske i malerijalne mogućnosti Albanije bile su polsfrek lfalijanskom kapitalu, koji je nad ovom mladom i ekonomski neorganizovanom državom, razapeo čvrsfu mrežu svoje delalnosti. U jednoj zaoslaloj zemlji, siromašnoj kapifalom, kao šlo je Albanija, izgledi na profit su veliki. Cene zemljišta su minimalne, a nadnice niske, i sirovine jevline. Sve su fo povoljni uslovi za renfabilan plasman sfranog kapilala, u ovom slučaju ilalijanskog, koji se požurio pre drugih da prigrli Albaniju u zagrljaj.