Naša stvarnost

- 208 LJUDI—DOGAĐAJI—KNJIGE

ipak svi jednako misle, jednako reaguju i svi imaju iste živole i politiku. Ovakav način oblikovanja osvjelljava dvije karakteristične osobine kod Kikića. Prva, što poslavlja suprotnost između bega i seljaka, ne sagledavši sve konkrefne momenfe i uslove fe suproinosli, fako da dovodi do loga, da se izgubi ono sfvarno drušiveno slanje u kome se nalazi Bosna — fakav način opisivanja često poslaje neljudski, jer ne pokazuje one odnose u kojima ljudi žive i ne ofkriva realnu mogućnost za rješenje fih odnosa.

Druga njegova karakteristična sfrana jesle, šio ljude doživljuje sa jedne” visine; česlo vidi samc spoljnji oblik. On u njima vidi, pre svega, ljude sa. ižvolinjskim inslinklima i sirastima. Osvijellifi samo jednu siranu ljudskog ž vola, a ne sagledafi dobro drugu, znači ne poznavali realnu mogućnost ? živolinjskim inslinktima i sfraslima. Osvijellifi samo jednu sfranu ljudskog ke Braćina: „On se ležeći i umirući ucrvao i usmrdio kao strvina i kao govi i nisu ga mogli, božiji emer, ni ogosušli Sjede drugovi Ibraka Kokina, a ibraka je umro i umirući odgrizao je sam sa svoje mišice komad mesa, božiji emer. Sjede fako njegovi drugovi pošlo su ga okupali i pokopali. Sjede. i jedu červiš sa pilavom i kuhano jarećije meso, pohlepno ćapću i mljaskaju vilicama i oblizuje gubice faru rukavima brkove i nosove i burlaju velikim ”· drvenim kašikama po bakrenoj fendžeri a iz fe se fendžere diže para i kiselo vonja, i njen kiseli vonj se miješa sa još pedeset vonjenja i smradova.” Vidi se jasno, da je Kikić u podcrlavanju animalnog i grubog u ljudima, hiio da pokaže sve fo kao proizvod drušiva, da izloži svu očajnost u kojoj žive narodne mase i da lime osudi društveno slanje koje rađa akve posledice. Ali je ipak pao u nerealnost. Prvo, on nije radnjom kod ljudi, suproinostima njihovog života u društvu, osudio ie odnose, šlo je jedino moglo da bude ubjedljivo, nego je, ne obrazloživši animalnost, ostavio fu animalnost kao prirodnu osobinu sirofinje, a fime i sam sebe onemogućio, da je realno gledao i da pomogne da se ona iskoreni. Tako se ova neprirodnost kod ljudi, koja je uperena proliv jednog slanja, obrnula proliv samih fih ljudi.

Kikić ima falenta. Može se slobodno reći da spada među najlalentovanije pisce Bosne. Njegova izvjesna opažanja su vrlo dobra. | opisi pojedinih slanja, originalnošću i jačinom, već odaju zrelog pisca. Tako, na primjer, ona dva opisa jeseni i Bajrama, spadaju među najljepše sivari koje su napisane u novijoj bosanskoj književnosti. On osjeća jezik naroda, što mu daje mogućnosi da bude življi; samo, demokralizacija jezika ne bi smjela da se preivara u vulgarizaciju jezika.

Mi smo ukazali na ove nedoslaike i greške Kikićevog književnog rada sa željom da sačuvamo njegov falenal, koji ovakve greške dovode u opas-

nost, — i da lime poslužimo i njemu i naprednoj književnosti. Avdo HUMO

IDEOLOŠKI SUKOBI DEMOKRATIJE ! FAŠIZMA Svoja kritička opažanja sa Vili Internacionalnog filozofskog kongresa, održanog u Pragu 1934 god., zneo nam je g. Dr. D. Nedeljković pod gornjim naslovom u zasebnoj knjizi. Taj kongres bio je, zbilja, pravi ideološki „okršaj” između preistavnika demokralije i fašizma na filozofskom polju. Eminenfni filozofski dokirinari fašizma, lIlalijani, prof. Emilio Bodrero,