Naša stvarnost

O O. VU ele

224 LJUDI—DOGAĐAJI—KNJIGE

Velibor Gligorić: Domanov ić, Nušić, knjižeone studije. — Najbolji poslijeratnt srpski kritičar, koji je dugo tražio put koji bi odgovarao njegovoj hrabroj i istinoljubigoj prirodi, koji Je uglavnom ndajzad našao taj put, ı koji je sbog svega toga morao da ćuti često u vrlo dugim razmacima, izdao Je sad& još jednu knjigu soojih književnih studija. Domanović je duhopno vrlo blizak Gligoriću, kao ı seim naprednim ljudima; kao pozorišnom stručnjaku, Nušić mu je orlo posnat, pa će 0vd knjiga u srpskom jaonom životu značiti orlo pozi-

iionu pojavu. Idući put govorićemo O njoj opšunje, za sada topla preporuka.

B. Traven: Troza, roman meksikanskih monterija. Izdanje Moli, Beograd. — Ovaj roman uzet je iz istog ciklusa iz kojeg ı „Lov na ljude“, saprao0 ooo je nastavak događaja koji su opisani u „Lovu na ljude“. U narednom broju, našeg časopisa govorićemo o njemu. Za sada ga preporučujemo.

Odabrane pesme srpskih pesnika is Vojeodinćč, sredio Branislav Bajić, izdanje „Našeg života“ — Knjiga uređena bez Jednog jasnog plana ı mjerila. Ako Je trebalo da bude sbirka zaboravljene Hrike najboljih srpskih pjesnika (često najbolje njihove lirike) ı današnje napredne lirike koja je organski nastavak iskreno patrioiske, buntovne i napredne lrike starih, pjesnika, zašto su onda štampane one bezizrazne pjesme M. Jakšića o pejsažima? 4 ako se htio praoiti izbor i soih orsta lirike starih pjesnika, zašto onda. nijes ušle divne Jakšićeve i Zmajeoe ljubopne pjesme? Zašto je u zbirku uš“o, recimo, Proka Jookić? Ili, kad je već on ušao, sašto onda da ne uđu i J. Crčić - Milenko, Jaša Tomić ı Laza Kostć? Id. Knjigu ipak preporučujemo.

Yeselin Brezanac: LjJUu bao žipota., — Svoje prosne rukotporine ogaj vredni ı obazripi mladi gospodin štampa u „Vremenu“. Knjižica „Ljubav života“ io su njegove rukotvorine u stihu. Neki naivni recesemti (M. Banjevitć u „Žipotu ı radu“, M. u „Letopisu“, bezimeni u „Našem životu“) tordili sw

da u radu V. B. postoji rascjep: da njegovi stihovi protivureče njegovoj prožt,

da iz tih stihova izbija „krepka ı vairena mržnja protiv mračnjaštvoa i nazad- |

njaštva“, da su ti stihovi „iskreni i topli i nisu bez talenta“ itd. Mi, međutim,

najenergičnije odbijamo 09G podmetanja V. Brezancu. U njegopom \proznom ı

stihooanom) rukotvorstou, postoji potpuno Jedinstvo. Drukčije ne bi bilo ni ne može ni biui iskren id. Na svijetu saista ima naipnih Šštletočina ı zlobnih ljudi: tek čovjek zagrije feljtonsko gnjezdašce, tek stekne legitimaci]u, a ORt podvaljuju: om, je vatreni mrzilac mračnjaštva, on Je „smeli i srčani {srčastaklo, pobornik za slobodu i demokratiju“! Tiše, ljuds\ Iz taktičkih raslogal

S. Vinaver: Nova panto log:110. ~— Umjesto bilješke dajemo opu parodiju na parodiju što JU, je g. Vinaver napravio na pjesmu g. Vinavera: ROĐENJE MALOG VINAVERA

Rodio se mali Vin-

A4oer u ne-para-n Dan. Pio je mesečeo plin

IT išo neočešljan.

Žioeo Je mali Vin-

|

moguće: čovjek se ne može odušeoljavati sa dvije potpuno suproine stvart, dakle

Aver, ko pesnik, ne ko soak.

I jednog dana (bio Je Pp ar a-n\ Stao je pod kukasti klin.

Souko Je...

Souko je svoj solak

I posto rak.

I posle redom: išlo Je lako,

Posto Je žut, pa plav.

I da ga nikad ne bi tak'o

Stari ne-para-n dan.

Počo je tiho, pa see brže

Da plovi uz — Dunav. B. Z.