Naša stvarnost

DANAŠNJICA ZADRUGARSTVA 5

ne osećaju, osim ako ne osete da fakva zajednica ne dira u njihov inferes. Tada oni reaguju proliv nje i često postižu da nađu — ovde onde — razumevanje za svoj posebni inferes. Oni se tada isliču kao profivnici, ljudi kojima je zajednički rad potreban imaju da računaju s fom prolivnošću; savlađivanje takve suprolnosti poslaje važan uslov za omogućavanje zajedničkoga rada.

U nizu ovih suproinosti — dovde više ekonomskoga karaktera — dolazi i uslov za pogodnim ljudima za zajednički rad. Ko god je sudelovao ma u kojoj bilo vrsti zajedničkoga rada morao je opazilti da ima i ljudi koji apsolufno nisu ni za kakvu zajednicu. Prvo pravilo, koje važi za svaki pošleni zajednički rad, jeste: da se zajedničari slažu u izboru predmefa za rad, da su složni u tome da se faj rad može vršili samo ako svi sudeluju u radu, da su svesni da sudelovanje svih ne može poslići uspeh ako se svi ne slažu u osnovnim uslovima preduzeta posla; ako se — na proliv — ne slažu, ako se svađaju, ako jedan drugoga varaju, iskorišćavaju ifd. Međufim, ima ljudi, kao što sam već kazao, koji ne ispunjavaju ovo prvo pravilo. Ne slažu se ni s kim, kude svakoga, izbegavaju napore kadgod mogu, često i splefkare, pa i varaju, pa i gore. Očigledno je da s fakvim ljudima nije mogućan nijedan pošteni zajednički rad. | oni su smetnja da se zajednički rad počne, vrlo često oni su uzrok da se počefi rad mora prekinuli i napu– stiti. Kako da se poznaju i izbegavaju fakvi rušioci? Teško je na prvi pogled ofkrifi sve osobine jednoga čoveka. Ja sam u foku svoga dugoga sudelovanja u zajedničkom radu nailazio na ljude koji su pokazivali veliku dozu kritike, zameranja, negodovanja, ali su vremenom poslali vrlo odani zajednici i njenom radu. A nailazio sam i na fakve koji su u prvo vreme pokazivali najveću kroškosf, ali su se zalim — kada su smatrali da su uspeli da maski-

raju svoju pravu prirodu — promefnuli u sve šlo je najubisfvenije za jednu pošlenu zajednicu: počeli su da splefkare da varaju, pa — Boga mi — i nešlo najgore. Teško je poznati svakoga

na prvi pogled. | ta teškoća i dandanas velika je prepreka širenju zajedničkoga rada. Za počelnike ona je i velika i sudbonosna. Mnogi se oslanjaju na svoje lično iskustvo i ne ulaze u zajednički rad s ljudima koje ne poznaju iz svagdašnjega živofa da su ispravni i pouzdani. Ova feškoća i naročito je velika u sredinama u kojima su standardi za ponašanje, koji su ranije poštovani kao svetinje, polisnuti, omalovaženi, zgaženi; gde svako sam sebi gradi put — služeći se pritom i laktovima i kolenima — da bi postigao jedino šlo će njemu lično koristiti.

Zadružna privreda

Kazano je da je zadružni rad osobena vrsta zajedničkoga rada. To će se najbolje videti, ako istaknemo šta je fo osobeno u ovoj vrsli zajedničkoga rada. Ukraflko i privremeno mogu reći da se ta osobenosti vidi u onoj naročitoj privredi koju je zadružni rad oslvario. Kakva je fo naročita privreda?