Naša stvarnost

114 LJUDI — DOGAĐAJI — ENJIGE

biti rešena, jer se pazilo da se ne izgubi političko uporište kod feudalnog begovata. A s druge strane, taj isti ekonomski progres, izražen u poletu industrije, porastu trgovine, doprinosio je da se iz raznih nacionalnih grupa odaberu korumpirani i oportunistički elementi, i da se njihovom pofporom razbijaju oni borbeni oslobodilački pokreti koji su nicali u podjarmljenom selu. Bosna, koja je imala prvoborce svoje slobode još pre 1878, a koji su poticali iz redova bosanskih franjevaca, ili hercegovačkih ustaša, ili krajišničkih dobrovoljaca, ta Bosna, u ekonomskom progresu koji je dirigovan iz Beča i Pešte, razvijala se u dva pravca: u oportunističko-likvidatorski stav prema austrijskom imperijalizmu, i u nepomirljivu borbenost. Prvi pravac se manifestovao zakletvom na vernost Cesaru 1914, a drugi paljenjem begovskih čardaka 1918. Te godine sfupili su u akciju oni koji bi pošli sa Srbijom 1908, a oni prvi bi izdali Srbiju i bosansko selo.

Ustajući protiv aneksije Srbija je vidno ustala i proliv imperijalističkog nadiranja. Očigledno je da ona sama nije ni izdaleka bila kadra ne samo da zaustavi već ni da znatno uspori fo nadiranje. Ona jie to mogla da postigne jedino ako bi dobila podrške od fadanjih sila, isto tako i imperijalističkih, ali čiji je imperijalizam bio u nepo-

mirljivoj suprotnosti sa nemačko-austrijskim imperijalizmom. No povo_ dom aneksije Engleska, Francuska i caristička Rusija nisu pružile Srbiji nikakvu podršku. To odricanje pomoći bio je faktički potez a ne znak slabosti, ali je taktika pogodila Srbiju, i ona je sada bila naredni zalogaj nemačko-austrijskog imperijalizma. Narodne mase Srbije ogorčile su se i čak su zahievale rat. Vlada Pera Velimirovića nije mogla da prihvati rat. Tada u Srbiji nije bila samo kriza jedne vlade, jednog režima, već prava državna kriza. Do rata nije došlo, upravo rat ie odložen, i šest godina docnije Srbija više nije mogla da ga izbegne, možda čak ni po cenu prisiajanja na svoje postupno koloniziranje„“

Iz današnje perspektive aneksiona kriza nije samo jedan mučan isečak naše prošlosti. Iskustva stečena u njoj — bila pozitivna ili negajivna — čine je savremenom. I danas su aktuelni problemi imperialističkog madiranja, u poslednje vreme poznali pod nazivom »Životnog prostora«. Ali trideset proteklih godina donele su nove oblike i nove metode imperijalistočkog nadiranja, a tim samim i nove načine odbrane od njega. Sid.

MONTESKIJE DANAS

Gledan iz ove naše današnjice Monteskije nam ne izgleda ni star ni zastareo. lako se za dva prožekla stoleća društvo ogromno menjalo i izmenilo, iako je nauka o društvu daleko i sigurno prevazišla ispitivanja i teorije Monteskijeovog stoleća — ipak je tvorac Duha zakona još uvek savremen. Danas imamo širom Evrope uporne i smišljene protivnike bifnih načela demokratije koji se svim silama frude da »dokažu« njihovu neosnovanosi i nenaučnosti. Oni ne zaobilaze Monteskijeax trude se, šta više, da ga protumače fako kao da bi i.on sam bio njihov pristalica, staraju se da pojlisnu i omalovaže nje-