Naša stvarnost

NEMAČEA I JUGOISTOČNA EVROPA 198

važnijim indusirijskim granama, tako da njihov preponderantan ulicaj u nemačkoj privredi guši svaku inicijativu koja bi bila van oblasti monopola. Učešće koncerna u 1935 godini iznosilo je u industriji kamenog uglja 894% od svih akcija, u industriji željeza i čelika 76,%, u električnoj industriji 53,9%, u mažšinskoj industriji 45,9%, u hemijskoj industriji 44,9% itd. Sfo devedeset najkrupnijih preduzeća poseduje gotovo polovinu sveukupnog kapitala Nemačke (48,1%). Za poslednjih pet godina prepolovio se broj manjih dioničarskih društava, a broj srednjih smanjio se za 1/6. MFıioncern banaka drži 65,% a koncem osiguranja 53,3% svih akcijskih uloga. Giganžska preduzeća RErupp, Tissen, Flick Oito Wolf, Gering-preduzeća i dr. vladaju gotovo poipuno nemačkom feškom industrijom. Ova preduzeća imaju odlučujući broj akcija u svim većim indusirijskim preduzećima i društvima, i zastupljena su preko svojih vlasnika i direktora u upravnom i nadzornom odboru najvećih nemačkih banaka. Nekoliko krupnih bankarskih kuća konirolišu gofovo svu nemačku privredu. Među njima freba istaći dobro poznatu Drezdensku banku pod čijom se konirolom nalazi sva prerađivačka industrija.

Ovako! visoki stepen koncentracije kako industrijske produkcije tako i bankarskog kapitala čini, pri sadašnjem sfanju sivari, da su imperijalističke snage Nemačke izvanredno nabujale. Usled te koncentracije i jako sužene pofrošačke moći unutrašnjeg tržišta, što je rezulfanža označenog procesa konceniracije, kao i usled relafivnog nedostaika važnijih sirovina, Nemačka hrli izvan svojih granica. Ona vodi ogorčenu kampanju, da svojoj industriji omogući što lakši i efikasniji pristup sirovinama i da svojim industrijskim produktima stvori prođu na svetskom tiržištu. Put ka sirovinama i proširenju tržišta trebalo je tražiti na onoj strani gde će biti najmanje ugroženi neposredni interesi drugih kapitalisiičkih sila. Taj put je jasno obeležen na planu nemačkog prodiranja u jugoistočnu Evropu.

U brojnim analitičkim studijama i publikacijama (»Velika Nemačka i jugoistočna Evropa«, »Jugoistočna Evropa-podizanje i razvijanje njene ekonomije«) od kojih su neke imale dva i više izdanja, ne krije se veliki interes krupne nemačke privrede za rezerve sirovina u državama na jugoistoku Evrope. Pionirsku ulogu u ovom ekonomskom prodiranju Nemačke ima Drezdenska banka, sa specijalnim odelenjem za studiju problema iznalaženja novih izvora sirovina,

U Lajpcigu i Breslavu, centrima ovog grozničavog rada, prikuplja se i publikuje značajan statistički materijal o ekonomskoj razmeni Nemačke i država koje su u centru njenog inferesovanja, (Čehoslovačka, Jugoslavija, Rumunija, Bugarska, Mađarska, Grčka i Turska), i pri tome se na zaboravlja da naglasi, kako je velika Nemačka, kupujući viškove proizvoda, pritfekla pomoć ovim državama da prebrode svoje feškoće.

Prikupljene statistike govore o vrlo živom fempu ekonomske ragmene između Nemačke {od dolaska nacionalsocijalista na vlasi) i 56menuhih država. Radi dokumentovanja ovog naglog obria užima se