Naša stvarnost

194 LJUDI — DOGAĐAJI — ENJIGE

kao kriterijum stanje od 1999 godine. Te godine učešće država jugoistočne Evrope u ukupnom nemačkom: uvozu iznosilo je 7,57%; u 1933 godini iznosi 7,6% i u 1957 godini 13,1%. Za četiri godine udvostručio. se nemački uvoz iz tih država. Bod nemačkog izvoza ukupno učešće istih država iznosilo je u 1999 godini 9,9%, u 1933 godini 6,5% a u 1937 godini dostiglo je 19%. Istina, u ovoj vehementinoj ekonomskoj igri koju organizuje Nemačka, nisu sve države učesnice bile podjednake sreće. Dok je u periodu od 1999—1937 godine Jugoslavija ušesfostručila, Rumunija, Bugarska i Mađarska užrostručile, a Grčka udvostručila svoj izvoz prema Nemačkoj, došle je izvoz Čehoslovačke u Nemačku opao.

Nemačka privreda snabdeva se u poslednje vreme, u znafnoj meri, stokom, sreistvima za ishranu, žitom i sirovinama za industriju, iz državal jugoistočne Evrope. Bada se pogledaju cifre koje izražavaju vrednosi uvezenih sreistava za ishranu iz ovih zemalja, onda se lako može poverovati u izjave učinjene u Nirnbergu, da se Nemačka potpuno obskrbila za vođenje raža u toku pune jedne godine dana. Tako je Nemačka iz država jugoistočne Evrope uvezla: stoke u vrednosti 69,1 milion maraka ili 41,% od ukupnog svog uvoza stoke, sretstva za ishranu i žita u vrednosti od 580,3 miliona maraka ili 94% i sirovina za industriju u vrednosži od 421,9 miliona maraka ili 11,7%.

Nemačka pozicija u spoljnoj trgovini jugoistočne Evrope postala je dominanina naročito posle anšlusa. Ta će pozicija biti još čvršća posle izvršenog pripajanja Sudeiskih oblasti, jer ovo pripajanje pretstavlja širom otvorena vrafa za nemački ekonomski i politički uticaj u jugoistočnoj Evropi. Nemačka po jednom planu stvara svoje privredno područje na ovom delu Evrope. Statistički podaci još iz 1937 godine jasno govore o namerama Nemačke. Prema podacima u već pomenutoj studiji »Velika Nemačka i jugoistočna Evropa«, u 1937 godini učešće Nemačke u uvozu Čehoslovačke iznosilo je 90%, u uvozu Grčke 30%, Jugoslavije, Rumunije i Mađarske 40—44% i u uvozu Bugarske 58%. U istoj godini Nemačka učesivuje u izvozu Čehoslovačke sa 21%, Rumunije sa 27%, da se njeno učešće kod drugih država, Jugoslavije, Grčke, Mađarske i Bugarske, popne na 32, 55, 41 i 47%.

Da se upotpuni slika nemačkog interesovanja za srednjoevropske i balkanske države treba se osvrnuti na poznati puf nemačkog ministra privrede Dr. Valtera Funka po balkanskim zemljama. Na svome putu Funk je obišao Beograd, Sofiju i Carigrad. U Carigradu je zaključio sa turskom vladom ugovor o zajmu Turskoj, u iznosu od 150 miliona maraka, koji se ima uplaćivati kroz deset godina. Turska se ugovorom obavezuje da će sreftsvima toga zajma kupovati nemačke mašine i nemačko oružje. Sličnu ponudu izgleda da je Funk učinio i Rumuniji. Međutim, cilj puta nemačkog ministra bio je mnogo dalikatniji. On je imao zadatak da ispita šta balkanske zemlje mogu da pruže Nemačkoj od svojih prirodnih bogaistava. Zadovoljan svojim inspekcionim putovanjem, Dr. Funk dao je, po povratku u Berlin, jednu izjavu o dalekosežnom planu privredne saradnje sa Jugoslavi-