Naša stvarnost

140 LJUDI — DOGAĐAJI — ENJIGE

sa inferprefacijom lirike. Uveren sam da se nivo fih recitacija može podići, tim pre što loši izbor pesama Dučića, Rakića, Ujevića itd. nije uslovljen nikakvim „objektivnim” razlozima, i da bi naši glumci, sa više ozbiljnosti i samokritike, sa više poštovanja prema poeziji, mogli da posluže lepom zadatku popularisanja poezije svojom živom rečju i pojavom.

Jovan Popović

NATURALISTIČKE KONSTRUKCIJE PETRA S. PETROVIĆA

(BEZ ZEMLJE, roman u izdanju Geca Mon A. D„ Beograd 1938.)

Dve godine iza Mladog Kurjaka pojavljuje se Petar S. Petrović sa novim romanom kojim nastavlja slikanje savremene slavonske stvarnosti. Dok je Mladi Rurjak trebao da ocrtava preobražaj provinciskih trgovaca u moderne industrijalce, dotle ovaj nov Petrovićev roman zahvaž}a u slavonsko selo. Petrović se do sada irudio da njegova pripovedačka poslovanja budu realističke slike, i mora mu se priznati da je u tom pogledu činio ozbiljne pokušaje. No svi ti njegovi pokušaji, makoliko bili ozbiljni, pa i samašni, mahom su ostali neuspeli, a njegov poslednji poduhvat, roman Bez zemlje, veoma ubedljivo pokazuje da on ne samo da i ovoga puža nije uspeo, već potpuno razuverava u mogućnosi da mu fo ikada pođe za rukom. Perović se zaustavio daleko od pravog realizma, daleko od umehničkog proziranja stvarnosži, verujući da nahuralistička polenciranja znače realizam.

Bez Zemlje je roman o seljaku koji se namerno odrođuje od svoje zemlje, postaje seoski trgovac i spekulani, u početku uspeva, ali onda naglo propada i jedini spas mu ostaje u povrašku zemlji, u ponovnom prihva}lanju seljačkog rada. Perović nije uvideo uzroke i posledice nezadrživog društvenog dilferenciranja koje se obavlja na selu; izdvojio je jedan usamljen primer preivaranja seljaka u seoskog trgovca i spekulanža, a taj izdvojeni slučaj obrazlagao je čisto psihološki, i to nekom svojom prilično proizvoljnom psihologijom. Petrovićev glavni junak, Petar Šarić, nije tipičan preistavnik seljaka koji se baca na trgovinu. Petar Šarić je rasfrzan opakim strastima koje se više razbuktavaju u njemu, postaju njegova kob, i kao da mu pripremaju odmazdu što je napusiio plug i ralo, što je rasprodao marvu a ožvorio dućan i počeo da vara seljake. Begstvo od zemlje postaje »tragična krivica« Petra Šarića, on mora nju da okaje, da prođe kroz teška i surova ispašlanja, da bi možda najzad po milosti nekog fatuma (koji je inače oličen u njegovoj smernoj i trezvenoj ženi) ponovo našao spokojstvo laćajući se možhike. No faj nemilosrdni fatum ni fo čak ne dopušta Petru Šariću: on umire iznuren i razočaran, dok svi izgledi govore da će njegova zemlja preći u tuđe ruke, i to, šta više, u ruke jednog pravog razbojnika, koga taj isti fatum, bar u ovom romanu, ne kažnjava, savakako samo zalio što makar da se bavio zločinima i prevarama, ipak nije napustio svoju zemlju. Mulina i strašna mistika