Naša stvarnost

TRIDESETA

Ove je stranice napisao Džon Rid (John Reed) 1917 godine, kada je, za kralko vreme, morao da prekine svoju karijeru rainog dopisnika. Nekoliko meseci kasnije on odlazi u Rusiju gde prisustvuje presudnim događajima na kraju 1917 godine.

Nekoliko godina pre toga, kao dopisnik praiio je, u Meksiku, Panča Vilu wu njegovim živopisnim i divljim podvizima, koje je, tu skoro, jedan film evocirao. Zatim je zajedno sa srpskom vojskom prešao preko Albanije i bio svedok rovovskog rata u Francuskoj.

U frenutko kada se žurio da opiše svoje delinjstvo i mladosi, Džon Rid tek beše izdržao tešku operaciju i bio primovan da prestane sa svojom saradnjom u Metrolitan Magazine-u. Možda to objašnjava uzbrkan, ponekad malo pesimistički fon izvesnih delova ove ispovesti koja nam oikriva jednu malo poznatu karakteristiku pisca »Deset dana koji su požresli svet«. _

yTrideseta« je objavljena tek posle smrti Džona Rida, u amerikanskom časopisu The New Republic, zahvaljujući Luizi Brijant i komitetu »Džon RBid«a u Harvardu.

Dvadeset i devet mi je godina. Evo me, znam, na kraju jednog dela svog živofa, na završetku svoje mladosti, a ponekad mi se čini, na završetku mladosti sveta; jer je Veliki Rat, bez svake sumnje, ostavio vidnog fraga na svima nama. Ali to je i početak nove faze živola, a svet koji nas okružuje tako je bogat brzim promenama, značajnim bojama i porukama, da se teško mogu odupreti zamisli o strašnim i veličanstvenim mogućnostima doba koje se pred nama otvara.

Ovih zadnjih deset godina lutao sam po sveiu, napajao se iskustvom, borio se, voleo, uvek fražio uzbuđenja i ofkrića. Proputovao sam celu Evropu, išao sam do granica Istoka, sve do Meksika. Preživeo sam mnoge događaje, video ljude kako umiru, smrvljene neprijateljstvom, — druge kako odnose pobedu sa osmehom na usnama. Sretao sam one koji su duboko i plemenito mislili, i druge koji su imali zapanjujući smisao za humor. Prisustvovao sam razvoju civilizacija, njihovom obuhvatanju sve većeg broja ljudi i njihovom oplemenjavanju da bih zatim video kako venu i kako se troše u plamenu rata. I rat sam upoznao: u rovovima, u VOjscCi. Još sam u njemu, ali osećam da uskoro više neću moći to sve da izdržim, znam. Moj život oisada neće vide ličiti na onaj iz prošlih dana. Zafo ću danas zastati