Nova Evropa

Моа Естора

Knjiga I, broj 4. 21. oktobra, 1920

Učiteljica Albanija,

Pre neku desetinu godina, u Nemačkoj, govorilo se mnogo o jednoj knjizi anonimnog pisca, pod natpisom „Čemu se možemo poučiti od Rembranta“ (Rembrandt als Erzieher); ideje te knjige postale su ubrzo popularne a reči u natpisu krilate, Njihov se smisao daje vrlo zgodno preneti i na ono što se desilo s nama u velikom povlačenju, tojest za vreme i usled povlačenja Srpske Vojske kroz Crnu Goru i Albaniju, pred kraj godine 1915, kad smo, napadnuti sa tri strane, morali uzmicati brdskim stazama i iražiti izlaz na jadransko primorje, Albanija, grob tolikih tisuća mladih života, i nemila uspomena za mnoge sfare političare i narodne prvake, postala je preporodom i odgojiteljicom mladjeg naraštaja, On se u njoj lzički napatio a moralno očeličio, Izbledeće uspomene na patnje, ali će sveži ostati, utisci na dušu svakog koraka po snegom zastrtim putanjama Rožaja i Čakora, i slika svake noći probdivene pored otvorene vatre po hladnim i negostoljubivim noćištima na putu od Peći do Andrijevice ı od

Andrijevice do Podgorice i Skadra.

Do Peći se došlo, doduše s teškoćama i posrćući putem, ali uzdignute glave, i s nadom da su pomoć i kraj nevoljama blizu, Vršilo se povlačenje kao vojna operacija, i iščekivalo se svakog .dana naredjenje da se stane i podje opet napred, — kao tako često u ratu pre toga, Sve stanice od Velesa do Leskovca bile su iskićene u očekivanju prolaska objavljene savezničke vojske, a u Nišu su ostale zastave izvešane po kućama u počast saveznika koji dolaze, Ali ni naredjenje da se stane ni saveznici nisu došli,.. U Prizrenu, Vlada — koja, mesec dana ranije, na traženje saveznika, nije dopustila vojsci da udari na Bugare i da spreči njihovu mobilizaciju, i koja je sve vreme bodrila Vrhovnu Komandu, pokazujući telegrame i radiograme da je pomoć usput —, kad je saznala da se Francuzi, doprevši do Krivolaka, povlače, Vlada je u tišini pokupila što je najbolje našla sebi za put, i sa svojim članovima i stranim izaslanicima otišla je, ostavljajući za sobom nesrećnu zemlju a Vrhovnoj Komandi brigu da se snadje u situaciji. U Peći, kad se i Vrhovna Komanda spakovala da jedno jutro pre zore ovake operacije rade se uvek pre zore — napusti vojsku i narod, svaki je znao da je igra izgubljena, Tada je tek, u Peći, počelo pravo povlačenje, — 15. novembra, ko Još nije imao komad hleba u torbi ili uzice pričvršćene na opancima, da podje na put s umom za morem, taj je mogao išetati pred grad da gleda kako vojnici razvaljuju teške topove, i šoleri survavaju u provalije teretne automobile, da ne bi pali šaka neprijatelju, Da bi se ovaj grandijozan prizor što dublje užljebio u sećanje begunaca, pratila ба је

129 о | Је