Nova Evropa

No ja vrlo dobro znam da je to pesnička ludorija, i da je suviše već i to što, mesto opisa, javljam samo da u Versalju niče trava. Vi, svakako i suviše, poznajete barok i rokoko, — našto bih dakle pisao alorizme o tom kako је došlo do japanskog uticaja na rokoko, do onih tako širokih postelja; zašto je Marija Antoaneta postala lezbijanka i koliko je uticala na Revoluciju engleska muška moda, koja je naterala Monsenjera, brata kraljeva, da ga dva snažna lakeja, svako jutro, uzdižu i spuštaju u izglačane pantalone, da ih ne bi ugdužvao, Mogu vam samo reći, да Karlajl nije sad u modi, i da ni Minjeovo mišljenje o uzrocima revolucije više ne stoji, Treća repu· blika govori samo o sebi, i seća se samo »revolucije« željezničara, koja je osigurala karijeru sjajnome Brijanu, Novine su, uostalom, jako uzbudjene; govori se da će u dvorcu postaviti kalane i »dancing room«-ove. |

Čim sam ušao i video goluždrave andjele, gole lepotice na reljefima u crkvi, razumeo sam sve, Oh, kad bih još jednom mogao da raspnem tog bledog, suhog jevrejina, kojeg su jevreji, pre hiljaduide-

vetstotina godina raspeli, Kad bih mogao celoj slovenskoj duši, svoj

našoj takozvanoj »rodjenosti za patnju«, da dam jednu jedinu injekciju latinizma, — ali da nedobijem Arcibaševljevo prase. U tu svrhu freba osnovati Grupu;,, :

Stari, sedi vrilari sade travu, Velike, mramorne vaze, na kojima se vitlaju bogovi i bahantkinje, i cvetaju tirzosi, redjaju se u daljini kao granitno kamenje, kojim se označava medja na zemlji, Trava je meka, kao ona što kod nas niče iz žita oko kandila, o badnjem danu; ona drhti kad je uzmem u ruke.

Iza vensenskih šuma prevrću se krilatice, To je u čast Pilzudskomu, koji je došao u posetu, Trava je počela da raste.

Ogromne terase spuštaju se sve dublje, medju jablanove u daljini, pred nebom. U vodama su komadi neba. Jedan labud, kojeg sam, nažalost, već poznavao iz pesama Manojlovićevih, iznenada izlazi na vidik, Male, majušne mušice roje se nad basenima, Gole Venere kleče pred granjem što pupi, Vi znate da ja imam ludu teoiviju »sumafraizma«: da život nije vidljiv, i da zavisi od oblaka, rumenih školjaka, i zelenih trava čak na drugome kraju sveta...

I zato, pre nego što počnem pisati o izložbama, o parlamentima, i o kursu franka, pustite me da, još jednom, stanem uz jedno Па što pupi i štapićem izudaram po njemu brzojav: da trava zeleni, i da se setite večnosti, MIR: Стпјапећг.

Pripovetke Veljka Petrovića. _ »Випја 1 drugi u Ravangradu«

Sa nepokvarenim i upravo prijatnim uzbudjenjem uzimamo knjigu u ruku, I dok vodimo tešku borbu sa zaboravom, pred našim se unufirašnjim očima redjaju uspomene na ono što Je bilo, u čemu smo i mi Živeli ı osećali, i što je tako strašno prošlo,

157