Nova Evropa

šio se čovčk obavezao, mišlju ili rečju. Koliko njih to znaju, i koliko njih vode o tome računa, medju našim državnim činovnicima, i uopšte medju narodnom inteligencijom, a koji svi nisu inače ono što je Rakić?

Pred tu inteligenciju, i osobito pred mladje naraštaje, postavljamo stoga Rakića kao jednu vrednost: čovek od naše krvi, i pun naše krvi, čist tip naše rase, srbijanske, pa ipak preporodjen, unutarnjim ognjem i pravom kulturom, u drugog, boljeg čoveka, »Sveta dužnost«, koja je držala Rakića u Prištini — ona ista što je vodila srbijanskog seljaka da sveti Kosovo, i da se potuca po Albaniji i po celom svetu, iako je on, baš kao i Rakić, »bio stvoren, da se rodi, da živi i umre, sve u istoj kući, da celog života nikud ne mičući, u istome kutu razgovore vodi« —, to sveto i svesno poimanje dužnosti, i u privatnom i u javnom životu, mora postati za nas novom tablicom, na putu ka višoj kulturi i boljem životu, Rakić, Кој је još kao mali palilulac imao dovoljno razvijen rasni i lokalni osećaj da se ne identifikuje sa savamalcem, ostavio je, napokon, jer je tako morao, po celom belom svetu, u svakom gradu i u svakom mestu, po kap svoje krvi i svog srca deo. Ne traži se toliko od svakog; niti se traži da se odreknu svoga lokalnog, ličnog, i bližeg. Ali svako ima da astukne lično onde gde se radi o zajedničkom i višem, i gde se gradi za budućnost, U tom smislu, Rakićeva misao i Rakićeva ličnost može poslužiti kulom svetiljom mladjem naraštaju, koji luta po pučini gurnut od prilika i od današnje naše inteligencije, U tom je smislu Rakić tačka i našeg programa, -

“ М. С.

Завод Светог Јеронима у Риму.

(Његова улога у будућој југословенској култури.)

(U našim dnevnim listovima čitali smo, 18. i 25. marta t. 5., telegrame iz Rima, u kojima stoji, da je poslanik Federconi, u ftalijanskom parlamentu, upravio pitanje na ministra inostranih dela, pravde, i prosvete, u pogledu »juđoslovenskih zahteva, da se Jugoslaviji preda dalmatinska zaklada »Instituto di San Girolamo degli Schiavoni« u Rimu«, i da je pozvao vladu, da bi ova zaklada bila stavljena na raspoloženje »čitavom pučanstvu istočne obale Jadranskog Mora«; i da je grof Sforca, odgovorajući na tu interpelaciju, rekao, da se »Gjolitijeva vlada već i pred nekoliko godina borila protiv poklisara Austrije za priznanje prava na ovaj zavod, a takodjer i protiv Srbije«. — A. pre neki dan, kad su se jugoslovenski katolički biskupi vratili iz Rima, čuli smo, opet, da su »prema danim informacijama oni išli u Rim poradi našeg jeronimskog zavoda, koji ftalijanska vlada još uvek drži pod sekvesfrom«, te da su tražili »ukidanje sekvestra«, a naš poslanik na Kvirinalu G, Antonijević obećao im je u toj stvari svoju diplo-

matsku potporu... Medjutim javnost očekuje, da će doskora biti potanko obaveštava o kolektivnom koraku našeg episkopata u Rimu«. (»Obzor«, 13. aprila,)

128