Nova Evropa

__у Дубровнику (што је и мени позната), Норберта. Филауса, котајр__ским управитељем у нашој држави. Дубровачка акад. "омладина, _. овај пут не каже (премда то зна), како је у опће могло доћи до та__ квог шкандала, — но ако запитате когатод Дубровчанина, чути ___ ћете ово кратко и јасно равјашњење: Филаус је шурјак (ожењен је __сестром) Дубровчанина Г. Р .... а, који је зет председника министарског савета Г. П....а. То је решење загонетке. При"опћујем Вам овај факат, молећи Вас да моје име остане у дискре-

___цији. __ _ · Читамо, међутим, у дубровачком »Раду«, да је Филаус макнут с места котарског управитеља, да је дакле успео протест дуоровачке омладине. И »Рад« каже, да би сад требало изнети на јавност имена оних који су скривили ово наименовање; али их не износи. У Дубровнику, изгледа, сви добро знају о чему се ради, и сваки протестује, али нико неће отворено O истином насреду. Лепо је "бити »складан«, али нам се чини да наш јавни живот данас тражи _ мало више смелости. - « O genus irritabile vatum! | ___Da su pesnici i umetnici svesni sebe i svoje vrednosti, to je i ___prirodno i poznato, Ali, u našoj lako raspaljivoj i osetljivoj таз!, пј___ћоуа samosvest potera poneki put izdanke čudne vrste skromnosti ___i druželjublja. Ne znamo, dođuše,· još, dali će se primiti recept G. __OSiniše Kordića, da pesnici sami diktuju čitaocima koje im pesme imaju smatrati za »bolje« i »najbolje«; ali da mladi pesnici, od 20 So__ dina, po drugi i po treći put preštampavaju svoje prvence, i da mladi ___pisći uopšte svoje prve »poteze pera« smatraju programnim tačkama za nove pravce i škole, to je kod nas već sasvim ušlo u modu. No u tome oni samo nastavljaju onde gde se stalo kod nas pre rata, Ima |_. naših još uvek srazmerno mladih pisaca, koji s tolikom nežnošću | dledaju unatrag na svoj dosadašnji »petnajstdodišnji predani rad« na | _____književnom polju, da im ne smete, ni u okviru svih mogućih kompli| тепафа, zameriti što su odviše »predratni« 1 510 nisu malo savreme|_____aii; oni vaše načelno,.iskazano mišlienje nazivaiu »skandaloznim poMi stupkom«, i olkazuju vam prijateljstvo. — Ali najlipičniji slučaj pesničke oselljivosti u našoj literaturi predstavlja ipak G S S. koji ie dosad prošao kroz sve pokrete i sve stranke — čak i političke —, jer ga je odasvud oterao neko koji »neće da ga razume«, Jedan prijatelj pesnik imao je s njime, jednom, ovakav razgovor: : | — Ona tvoja pesma, S........e, vrlo mi se Svidja. је — Jeli? Ti voliš pesme, znam; pa da, i ti si pesnik, A. svidja | ti se pesma, jeli? Ti si imao ukusa još u školi —· | — Odlična je — | — Hoćeš k meni na ručak? ,... = — Ne, ne mogu, danas. Nego, ona druga tvoja pesma, da ti pravo kažem, nije dobra, | ; __ Koja? | | . E Pa ona ŠKO Je izišla Hi MV. IC; — E, mnogo ti razumeš — — Ja ti kažem, koliko razumem; ne svidja mi se, baš nikako. — Ti ne treba da govoriš o poeziji, nile to za svakog: gledaj bolje tvoga doktorskog posla. Zbogom, ja odoh! ..,..

пи

S;