Nova Evropa

bodjenja i ujedinjenja. Još se ne zna kod nas dovoljno, koliko je mlada i lepa umetnost ovog naraštaja uticala na mišljenje stranog sveta O našem narodu,.i koliko je, dopunjujući dobar glas srpske vojske novim momentom, doprinela da se to mišljenje obrne u našu korist, i da se za našu stvar založe iskreno i.svom snagom mnogi naši stari i novi prijatelji i zaštitnici, Književni spomenici, iz pojmljivih razloga, nisu u stanju da pokažu tako :očigledno moralnu i kulTurnu snagu jednog naroda, pogotova medju onima koji ne poznaju sredinu iz koje su ovi nikli; umetnost, svojim općim tehničkim sredstvima, govori internacijonalnim jezikom, i bliska je podjednako svima kulturnim pojedincima, A. ovđe se srećno desilo da je naša mlada generacija umetnika bila izuzetno nadarena, tako da je u ovom slučaju njihova umetnost bila propagahda u najboljem smislu reči, i najbolja koju je ikad iko imao, Neupuštajući se u bližu ocenu vrednosti umetničke; mi ovde želimo naglasiti poglavito ovu пеobično važnu kulturnu ulogu, koja je pala u deo Meštroviću i nje'govini drugovima iz »Medulića«. - = и

Njihova je umetnost osvojila svet, iako nije bila sva i jedin= stvena van domovine, Osim Meštrovića,. sa većim delom svojih radova, imao je samo Rački reprezentativnu kolekciju {osobito ilustracija. narodnih pesama), dok je Rosandić vredno radio i u izтапзфуџ da bi samo mogao s uspebom izlagati pored Meštrovića i Račkog, budući da su mu glavni radovi ostali u Beogradu gde ih je neprijatelj na varvarski način uništio, U izgnanstvu je bio još i Bećić, 1 mladi Kljaković koji je.: tek: dovršavao svoje studije, О svima njima pisano je mnogo, i vrlo lepo, po evropskim listovima i časopisima, i njihovi radovi bili su predmetom najvećeg interesovanja i diskusija umetničkih i književnih krugova, i šire publike, — Nisu uspeli izbeći u inostranstvo Vidović, ni Krizman {od koga su se našli za izlaganje samo neki crteži, »radirungi«), ni Ljubo Babić i ostali, koji su kod kuće dočekali oslobodjenje, sa svojim starijim drugovima iz »Lade«, te su se onda opet svi sastali, 1919, na jugo'slovenskoj izložbi u Parizu, osim Nadežde Petrović, koja je podlegla naporima rata i bolničarske službe.

Koliko je subjektivna umetnička snaga i sposobnost svakog pojedinog umefnika iz ove »medulićevske« grupe, možda najbolje pokazuje to što su svi oni — iako se svaki od njih razvio u naro'čitom pravcu i radi svoj posao punom parom na svoj način još uvek na okupu, i spremni da zajednički rešavaju probleme i zadatke koji čekaju našu tmetnost, i koji su danas, posle svega što 'se dogodilo, sasvim novi i sasvim drugi nego što su bili pre rata,

'Nekad revolucijonarci, danas akademici, oni ostaju udruženi i огба-

nizuju se, da bi prikupili i izvukli punu meru talenata i ličnih umet-

'ničkih kvaliteta, koji se radjaju i koji sazrevaju u ovoj našoj zemlji, 'te da bi sistematski odgajivali umetnički podmladak, Svesni svoga kulturnog poziva, nesamo kao umetnika i stručnjaka već i kao inte'Jektualnih vodja novih naraštaja, oni su spremni da žrtvuju nešto i

od svojih ranijih individualističkih težnji i shvatanja, pa u društvu

262