Nova Evropa

svojih starijih drugova osnivaju centralnu školu za umetnost u Za> бтеђш пеКкадабпјет i današnjem glavnom središtu jugoslovenske

umetnosti, _

| Kao jednog koji je medju njima pokazao naročiti smisao za rešavanje zajedničkih zadataka jugoslovenske umetnosti, i ujedno najviše strpljivosti i izdržljivosti pri savladjivanju svih teškoća i nezdoda, neka nam je dopušteno da ovom prilikom istaknemo slikara Tomislava Krizmana. Taj lizički slabi i delikatni čovek, bleda lika i dugih krakova, koji se od svih naših umetnika najviše i s najviše stila koristi vekovnim privilegijama artista u pogledu spoljneg držanja i nošnje — tako da u našim demokratskim i pseudodemokratskim ulicama i sredinama izaziva često pažnju a ne retko i osmeh prolaznika —, ima jednu tvrdu i odlučnu volju, zna šta hoće, i ne preza lako ni pred kim, ni pred jeftinom kritikom široke mase i »široke« kritike, ni pred skupim razumevanjem umetničkih potreba raznih nadležnih ministara i njihovih načelnik4, već, obnavljajući stalno napore, ide polako i govori tiho, ali pomiče stvari unapred, Njegov »Proljetni Salon« omogućio је 1 njeđovim bližim drugovima iz »Medulića«, da prirede kolektivne - izložbe, te pokažu šta su za rata i posle rata uradili, i isto tako mladjoj braći umetnicima, koji su se medjutim razvili, da se jave pred svetom; on je stvorio i on s uspehom vodi jednu savremenu organizaciju, da se nadje na pomoći i moralno i materijalno, i savetom i delom, i u svakom pravcu, jugoslovenskim umetnicima, 1 da ih dovede u neposrednu vezu sa ljubiteljima umetnosti i širom риblikom. To je jedno delo, i ko zna {a ko ne zna?) kako je kod nas teško organizovati, taj će pravilno oceniti njegovu vrednost 1 odati dužno priznanje Tomislavu Krizmanu, Dok su njegovi bliži drugovi iz »Medulića« vani u Evropi prikazivali jugoslovensku umetnost i _sticali joj svetski glas, on se kod kuće starao za sedište i radijonicu бае će se ona moći dalje razvijati i nadmetati sa ostalim kulturnim zemljama i narodima, | Lj Pt - Mi ćemo se još videti, gospodine Krizmane, u »Proljetnom Salonu«, ;

Ć.

Dve reči o karikaturi, Imamo poslovicu u kojoj se krije jedna od najdubljih filozofija, i jedna apsolutna istina, Ta poslovica glasi: svaka je šala pola istine, Šaljivog zapažanja i zaključivanja, i šaljive logike, nema. Svi smešni i defektni elementi od kojih se pravi šala nadjeni su ranije, ili momentano, prisebnim posmatranjem intelekta koji zna šta radi, Ono što posle od šale napravi odista šalu, to je, prvo, srećan izbor takovih omašaka i delekata koji čoveku daju draž neveštine, i drufo, temperamentna ili umetnička dispozicija da se oko tih mana · da izraz veselosti, grotesknosti, raskalašenosti, neumoljivosti, biva i cinizma.i trivijalnosti. _ __

263