Nova Evropa

obuhvatna, Svuda se Код Puškina oseća vera u ruski karakter, vera u njeđovu duhovnu moć; a kad vera, onda i nada, velika nada za ruskog čoveka; ;

»U nadi na slavu i dobro Gledam u budućnost bez straha«, —

napisao je Puškin drugim povodom, ali se te reči mogu primeniti па зау пјебоу пастопајпо-уагајаск гаа...

Puškin je bio uvek ceo, celokupan, organizam koji odjedared nosi u sebi sve svoje začetke, Spoljašnost je samo budila u njemu ono što je već ležalo u dubini duše njegove, Ali se taj organizam razvijao, perijodi toga ražvića mogu se obeležiti, a u svakom perijodu osobiti karakter, i postepeni prelaz iz jednog perijoda u drugi... U treći perijod dolazi niz onih Puškinovih dela u kojima, više svega, blješte ideje opštečovečanske, u kojima se ogledaju poetični likovi i drugih naroda, ovaploćuju njihovi geniji. (Neka od tih dela objavljena su tek posle Puškinove smrti,) 1 u tom perijodu svoga stvaranja predstavlja naš pesnik nešto čudesno, nečuveno i nevidjeno pre njega, možda nigde, Naravno, u evropskoj literaturi je bilo gdigantskih veličina umetničkih genija — bilo je Šekspira, Servantesa, Ali pokažite ma i jednog od sličnih velikana koji bi imao taku sposobnost svesvetske osetljivosti kao naš Puškin, I ta mu je sposobnost opšta sa našim narodom, i s njom je on u prvom redu narodni pesnik, Najveličanstveniji evropski poeti nisu s takvom silom ovaploćavali u sebi gdenij nekog stranog naroda, mjegov duh, sakrivenu dubinu toga duha, i svu tugu onoga što mt je dosudjeno — kao što je to mogao Puškin, Naprotiv, okrećući se tudjim narodima, evropski pesnici su ih ponajčešće obraćali u svoju nacijonalnost, shvatali ih na svoj način, Čak i Šekspirovi Italijani skoro su skroz Englezi. Puškin, jedini medju svetskim pesnicima, vlada mogućnošću da se prevaploti u tudju nacijonalnost, Svedoče to scene iz »Fausta«, » krti Vitez«, balada »>bŽiveojena svetu vitez bednix«, — a pročitajte »Don Žuan a«, i priznajte, da nema potpisa Puškinova, da ne biste nikada znali da ga nije napisao Španjolac, Koji duboki i fantastični tipovi u »Piru za vreme kuge«l] 1 kroz te fantastične likove čuje se genij Britanije; ona čudna pesma

»Kroz šum školski čuli se Glasovi naše dece«, —

fo je engleska pesma, to je tuga britanskog genija, njegov plač, njegovo stradalno predosećanje onoga što mu se sprema, Setite se čudnih stihova : »Jedared, lutajući po pustoj dolini ,..,«

To je skoro bukvalni prenos prve tri strane iz čudne, mistične knjige, koju je napisao, u prozi, drevni jedan engleski religijozni sektaš, Nu da li je to samo.prenos? U tužnoj i ekstatičnoj muzici tih stihova, oseća se sama duša severnog protestantizma, engleskog jeresijarha, beskrajnog mistika sa njegovom tupom, mračnom, i nesavladljivom čežnjom, i sa svom neobuzdanošću mističkog maštanja. Čitajući te

922