Nova Evropa

taru na str, 96) nije mu se dalo da prevodi nepristojnu riječ, ali ja mislim, kad se Mažuranić nije stidio da metne u usta Smail-agi iu rečenicu, nije trebao ni G. Bakotić da se stidi da je prevodi, — Otkuda njemu pravo da cenzurira Mažuranića!? Nego, to je sitnica koja ne može da išta mijenja u našemu sudu, da je prijevod inače od početka do kraja vjeran i tačan; G, Bakotić je naime svuda i tačno shvatio smisao originala i tačno ga preveo na talijanski, Ako napokon dodamo da je prijevodu dodao i sprijeda (na str, I—1X) prilično informativni predgovor, i na kraju {str, 81—106) dosta opširan komentar (iz kojega su mogle izostati i neke naivne estetičke refleksije a i neka izlišna isporedjivanja s latinskim i talijanskim pjesnicima), — kazali smo sve dobre strane ovoga novoga prijevoda,

Ali ima i slabih strana! Najslabija je prijevod sam sobom; on naime nije ispjevan nedo skovan — vidi se gotovo diljem cijele pjesme kako se prevodilac mučio da skalupi prema osmercima i desetercima originala po 8 i 10 slogova koji u talijanskom jeziku daju isti smisao, pa je zato i ispao prijevod težak i opor, a mjestimice se i teško razumije bez pomoći originala ili prevodiočeva komentara (n, pr, u stihovima 388, 443, 492 itd.). Talijancu pak, koji ga bude čitao, jako će smetati i njegova forma: G, Bakotić govori doista da je on dao »metrički prijevod«, ali to baš nije sasvim tačno: ko hoće da prevodi našim osmercima i desetercima, taj ne smije iz njih izbacivati njihovo najglavnije obilježje, a to je cezura poslije četvrtoga sloga, a to prevodilac dosta često radi, Talijanac će pak naći još mnogo više pogrešnih stihova, jer prevodilac nije svratio pažnju čitaoca na tu vrlo važnu stvar, da se on u pogledu hijata ne drži uvijek pravila talijanske metrike već dosta često i naše.

Ne može se ostaviti bez prigovora ni prevodiočev talijanski jezik: naprimjer giocondarsi del bello VIII (za uživali u lijepome), giusto.., arriva 191 (za ,uprav stiže), scorser 1'iride pel sole 447 (mješte sunca ddgu vidje), aspetitate, oche cristiane 647 (,čekaj, krstu'), chi lo segua a'renis865 (,ftkoza njime hodi), cagna o duce Ba uk 928 (iako je u originalu ,k u č k o, vojvodo Bauče'), itd,, to su sve izraХај о ih talijanski jezik ne zna i ne podnosi, kao što su i nespretne i izličšne prevodiočeve kovanice: vlaccume 11 (vlašad), cristianacci 27 [krsti = kršćani), sorciume 94 {mišad); nego шта 1 nezgodnijih stvari što pokazuju nedovoljno poznavanje falijanskog jezika: dello Čengić VII, il stese 1057, gli costringevano (mjesto li) str, 90, potressimo (mjesto роггетто) str, 106,

Tako je dakle »QĐmrt Smail - age« tek sada tačno i vjerno prevedena na talijanski, opet G, Bakotićev prijevod nije takav da bi mogao pred talijanskom publikom na dostojan način zastupati našu literaturu i Mažuranićevu pjesmu; a što se nakladna knjižara nada da bi se ova knjiga mogla upotrebljavati u našim školama u Istri (s čega je, za tu lijepu svrhu, i štampala uz prijevod i original), tu smo mi malo više pesimiste, jer držimo da će se zato već ftalijanska vlada pobrinuti da to ne bude moguće, M. Rešetar.

224