Nova Evropa

Aleksije: Smilovaće se Bog. Zajedno ćemo stati pred njega, zajedno ćemo ga umilostiviti,

Razgovor je dovršen, Petar je poljubio i blagoslovio sina, okrenuo se časom od njega, i stao za časak, Točkovi su za čas stali, gladijator se za čas umorio, duša je za čas zažmurila pred zverstvom, Za čas. A onda je Petar, u istoj sobi, korak daleko od ljubavlju utešenog mučenika, potpisao smrinu kaznu nad prvorodjenim svojim sinom, Po logici, po sili, po principu svome, morao Je Petar tako raditi, Morao je ubiti ljubav, jer bi inače ljubav smoždila i njega, i njegovo samodržavlje, i nješovu Evropu. :

U poslednjoj sceni vidimo mrtvački sanduk sa pogubljenim Aleksijem, stražu, i kaludjera koji tiho čita zaupokojene molitve, Posmatrač oseća radost od smrti, od mira, U sve to upada, u perju i paradi, dord i savladan, Petar, Naredjuje, zapoveda, dvoranima straži, svešteniku, da idu, Nastupa vrhunac jezovitosti; ali i duboko religijozno osećanje, da je onaj ubijeni — Jači,

Mislimo, da je tu trebalo izostaviti Petrovu deklamaciju. Čemu ona? Ko je, sem jedinoga Boga, u stanju oprostiti toj zveri? Trebalo je, čini nam se, dati trenutak ćutanja, Kao ono kod orgulja, kad se, odjedared, razdeli polilonija, i jedna se melodija čuje blizu, a druga ra kilometar daleko ali u toliko jasnije jer se za njom naročito oslu-

škuje, — tako bi se u. času duboke tišine, jasno razdelila i dva principa, dve tendencije i dve borbe čudnog, bogatog, strašnog, i divnog ruskog života, Isidora Sebulić.

Knjige i listovi,

Novi ilalijanski prijevod Mažuranićeve »Smrti Smail-age«, preveo Vladimir Bakotić, (Izdala Hrvatska Knjižarau Spljetu 1922, cijena 15 dinara),

Nijedno djelo iz cijele naše literature nije doživjelo da bude tri puta prevedeno na isti jezik, kako što je, eto, Mažuranićeva pjesma, koja nam se sada po {reći puta prikazuje u falijanskom ruhu: dva starija prijevoda (Nikolićevo iz Sodine 1869, i Bollino iz godine 1877) bili su prilično slobodni, pa je zato opravdano što je sada G, Bakotić dao nov vjeran prijevod, koji se strogo drži originala, tako da broji i baš isti broj stihova, i to tako da stih odgovara stihu, kako se to najbolje vidi isporedjujući prijevod, koji je štampan s desne strane {na stranicama s ravnim brojem), s originalom koji je štampan na lijevoj strani, Da postigne to saglasje, prevodilac se je pošteno namučio, jer je nesamo zadržao isti broj stihova nego je zadržao i isti metar — stihove po 8 ili 10 slogova — pa čak i rimove i asonance na istim mjestima gdje su iznimice u originalu, — jednom riječju on je dao, i u pogledu unutrašnjega sadržaja i u pogledu spoljašne forme, sasvim vjeran prijevod kakvih nema mnogo iz naše literature; samo je na jednom mjestu odstupio od originala: stih 651 »potkujte ih, pas im nanu grebal« preveo je sa »le ferrate le bestiacce insane!« (»potkujte ih, mahnite životinje!«), jer (kako kaže u komen-

223