Nova Evropa

dimo papu, kako crkva i gubeći svetovnu vlast može ostati nezavisna, Ali kada izidjemo pred preuzvišenog prvosveštenika, i kada mu kažemo: svetovna vlast nije više nikakvo jemstvo za vas, odrecite je se.,.. mi smo gotovi proklamovati u Italiji ono veliko načelo: Slobodna crkva u slobodnoj državi,...« U toj borbi izmedju Kavura i pape stvoren je u Italiji današnji odnos izmedju crkve i države. Država je donela zakon o gradjanskom braku, ukinula mnoge verske korporacije, sekvestrirala mnoga crkvena dobra, a 1871 godine donela je zakon o garancijama, prema kojemu je papina osoba sveta i hepovrediva, te mu se ujemčavaju prerogalive i dostojanstva jednoga suverena, i ustanovljava plata od 3.225.000 lira godišnje, Ostavljeni su mu Vatikan, Lateran, i vila Kastel Gandolfo, slobodni od svake poreze ili tereta,

Papa je doduše odbio dotaciju, i u znak protesta protiv talijanske vlade živi zatvoren u Vatikanu; ali kardinali i ostali visoki činovnici dvora papskogda uživaju sve moralne i materijalne koristi od grada, i dolaze u dodir sa svima državnim činovnicima, ministrima, poslanicima, i ljudima iz liberalnog društva. Religijozni i politički život teku normalno i nesmefano svaki svojim tokom.

U kraljevni vlada ustav Karla Alberta od 1848, koji je proširio

Vitorio Emanuele II, a čiji član 1, glasi: »Katolička, apostolska, rimska vera, jedina je državna vera. Druge veroispovesti, koje sada po= stoje, dopuštaju se saobrazno zakonima«, Ti zakoni {od 1848, 1859, i 1870), medjutim, jasno propisuju, da u celoj državi prestaje svaka ne= jednakost medju gradjanima, što se tiče uživanja gradjanskih i političkih prava, kao i prava na dobijanje javnih položaja, makakve veroispovesti oni bili.

· · U pojedinim državicama Velike Nema č ke, posle doba reakcije i Bizmarkove ere, odredjen je odnošaj izmedju crkve i države slično načelima izraženim u Frankfurtskom Parlamentu. U Nemačkoj ·ne postoji ni čista državna crkva, niti je crkva odeljena, Kao osnov u ovom pitanju primljeno je u celom nemačkom narodu načelo pune slobode vere i savesti, kao i načelo da nikakva religijozna ubedjenja ne mogu biti smetnja uživanju bilo kakvih gradjanskih prava ili dužnosti, Niko se ne može prisiljavati na vršenje religijoznih obreda. Gradjansko-pravni poslovi, pa i brak, oslobodjeni su religijoznog karaktera. Žakon od 1875 derogovao je konačno u pojedinim oblastima još postojeću zabranu braka izmedju hrišćana i jevreja, — Ali se deca hrišćanskih roditelja mogu i isključiti iz škole ako ne prislupe sv. tajni ispovesti i pričesti. U Pruskoj su primorana deca učiti nauku vere one konfesijonalne crkve kojoj pripadaju; štaviše, nastava vere obligatna je i za decu čiji su roditelji izvan svake konfesije, Zakletva je propisana u verskom obliku, lako je država religijozno potpuno neutralna, u pojedinim državicama još se uvek čuva hrišćanski karakter, Mnoge {naprimer, Virtemberg) propisuju, da vladar•mora biti hrišćanin, Neke veroispovesti nisu ni primljene, niti im država priznaje pravo da stiču i raspolažu kakvim kapitalom,

28