Nova Evropa

se u crkvi — bila to evangelička: ili-koja druga — radi i zbiva, Mislim, da će prema tome i naši evangelici državi prepustiti vrhovno nadzormno pravo nad crkvom (t, zv, »Hoheitsrecht«). Istina, crkva će sama upravljati, namještati svoje svećenike, t. J. birati župnike, senijore, i biskupe, a i svjetovne dostojanstvenike crkve, kao što su: crkveno-općinski, senijoralni, distriktualni, i generalni crkveni nadzornici, te ovima pofčinjeni odbornici, pa nad ovima vršiti i disciplinarnu vlast, i t, d., al država će imati pravo nadziranja i kontrole. Svakako, to pravo ne bi država imala vršiti nad pojedinim župama i svećenicima direkino, nego indirekino, t, j. putem koji bi bio u skladu sa državnim ustavom i sa crkvenom avtonomijom, A. faj put jeste: upotreba t, zv, »iuris inspectionis«, Zato će u evangeličkom crkvenom ustavu morafi izričito biti odredjeno, da crkva taj »ius inspectionis« priznaje Njegovu Veličanstvu Kralju, kako je to bilo i prije, U svrhu izvršenja toga »iuris inspectionis« sazvalo bi Njegovo Veličanstvo Kralj, kao najviši zaštitnik i čuvar crkve, kako prvi t. J. ustavotvorni, tako, prema polrebi i svaki drugi i dalnji zakonodavni sinod ; a crkveni zakoni, stvoreni na sinodima, imali bi tek nakon odobrenja izdatom po Njegovu Veličanstvu stupiti na snagu, Nadalje bi po crkvi, odnosno po pojedinim župama {crkvenim općinama), izabrani vrhovni crkveni dostojanstvenici (biskupi) imali položiti zakletvu vjernosti Nj. Vel, Kralju, dok bi svi ostali svećenici (župnici i senijori) prigodom svoje ordinacije (redjenja) imali biti zakleti na državni ustav, Dakako taj bi »ius inspectionis« Njegovo Veličanstvo vršilo putem nadležnog Ministarstva Vjera, i to po postojećim državnim zakonima,

Kad sam rekao, da će evangelička crkva u našoj kraljevini odlučno braniti svoju tezu: slobodna crkva u slobodnoj državi, mislio sam pod tim: svoju avtonomiju, Zašto? Zato što su se već i dosada od strane države i državnih oblasti izdavale i vršile naredbe, u čisto crkvenim stvarima, koje stoje u potpunom protuslovlju i sa državnim ustavom i sa crkvenom avtonomijom, Naprimjer: Ministarstvo Vjera 'zdalo je po predmetu održavanja svečanog bogosluženja o državnim blagdanima propise, na koji način i u kojoj se formi imade to bogosluženje obavljati u evangeličkoj crkvi, a te ceremonije uzelo је Ministarstvo iz ceremonijala pravoslavne crkve! Drugi primjer: državni ustav priznaje svim manjinama, i vjerskim i narodnim manjinama, pravo izdržavanja svojih škola, u ovom slučaju dakle Копјеsijonalnih škola; Ministarstvo Prosvjete je, medjutim, u Vojvodini i u Prekomurju, podržavilo te škole, učitelje otpustilo a na njihovo mjesto postavilo učitelje čak i druge koje vjeroispovjesti, Nadalje je vjeronaučna obuka na ovim bivšim konfesijonalnim, : na ostalim državnim, pučkim školama, evangeličkim svećenicima oduzeta i povjerena učiteljima ne pitajući da li su ovi, s obzirom na svoje vjersko uvjerenje, uopće sposobni ili barem voljni toj zadaći udovoljiti, Dogodilo se čak i to, da je ponekom učitelju inovjercu povjerena obuka u evangeličkom vjeronauku, — Svatko iko i malo poznaje suštinu evangeličke crkve, shvatiće veliko čudjenje i razočaranje, koje je ovakovim postupanjem država izazvala,

242