Nova Evropa

traje jedan čas pa predje, i mi se, s umirenim nervima, vraćamo opet svojoj normalnoj iako živoj želji, da našim ministrima i našim bankarima sude narod i redovni sudovi, Mi dakle nismo komunisti,

Doduše, mi ne vidimo razloga da treba o Marksu ili Ljenjinu da mislimo, i da pišemo, Sore nego o drugim evropskim i svetskim feoretičarima i zakonodavcima i državnicima, ili da ove druge treba da smatramo većim usrećiteljima naroda nego one prve, Ljenjin, kažu. ima na duši tolike nevine žrtve, — A. naš Pašić, i naš Ljuba Jovanović? — Razlika je, koliko mi možemo da vidimo, medju njima samo ta, da u Ljenjinovoj glavi ima jedna ideja, ili jedan sistem ideja, koji uslovljava ono što on radi, dok u glavama naših političara ima čega? ..,. U Rusiji, kaže se, vlada nasilje i teror, najprimitivnije su slobode suspendovane, i niko nije siguran da Sa neće sutra obesiti, — A u Jugoslaviji? Zar vam se ne može desiti, da vas usred Zagreba, na Jelačićevu Trgu, pogodi zrno iz revolvera kakvog »orjunaša«, ili »hanaovca«, ili kako se već zovu svi li nacijonalni heroji kojima država dopušta da dele pravdu po svom privatnom nahodjenju? Ili, zar vam se ne može desiti, da vam razore štampariju usred Novogsada, a da nikoga zato ne zaboli slava? Pre nekoliko nedelja čuvali su čitavi odredi oružnika danju-noću — nakladni i grafički zavod »Tipografiju«; da ne bi neznani varvari udarili na — strojeve, i razorili ih, kako su pretili! Zar je to bolje nego u Rusiji? — Kad se to sve gčleda izbliza, i vidi šta se radi, i za čiji račun, odnosno za čije pare, zar je čudo ako se više voli čuti od studenta, ili mladog intelektualca uopće, da simpatiše s komunizmom, ili da je komunist, nego da je blokaš ili radikal ili orjunaš? Pa ipak zato, mi nismo komunisti,

Prirodan je zakon, da pritisnuto jače na više skače, pa smo i mi podložni tome zakonu, Da našom zemljom teče med i mleko, mi bismo verovatno bili konzervativci, Ovako, što se više udaljavamo od takoga »medeno8« političkog stanja, mi smo sve manje konzervativci, tojest mi smo sve manje zato da se ovako stanje održi, pa s njime, naravno, i svi oni koji ga čine ovakovim, »Prema svecu i tropar«, što kaže narod, i mi smo već u toku ove tri godine morali suspendovati naš vlastiti prvobitni program, jer je postao nesuvremen usled držanja onih kojima ne smemo dopustiti da ga usvoje, i na koje možemo imati uticaja samo ako im ne dozvolimo da nam se približe. Kad oni narodno i državno jedinstvo, i jugoslovenstvo, i demokraciju, shvataju tako da ih mogu silom provoditi, onda smo, u tom času, mi daleko od takog jedinstva i takve demokracije, pa moramo to odstojanje i da markiramo, To, naravno, ne znači, da smo se m i odrekli jedinstva i jugoslovenstva, i da smo prestali biti demokrati a postali komunisti, Ko prati šta pišemo, pouzdano neće to verovati, A to će biti još jasnije, kad sutra ti demokrati, i radikalski i ostali, proglase diktaturu, jer mi ćemo biti onda od njih još dalje — isto tako daleko kao što smo danas od Ljenjina, iako smo duboko uvereni da on i njegovi doglavnici imaju puno više sposobnosti i razloga za diktaturu nego naši Pašići i Pribićevići i Ljube Jovanovići. Mi osudjujemo s v a k u diktaturu — i kraljevsku, i buržujsku, i seljačku, i proletersku —, jer mi nismo Коmunisti, ;

378