Nova Evropa
Cvijić moralne snage да kaže: srpski se problem mora riješiti silom, pa Srbija i Crnagora treba da se vojno i prosvjetno najživlje spremaju, te da upotrijebe prvu iole povoljnu priliku da rasprave srpsko pitanje s Austro-Ugarskom.
Jugoslovensko narodno jedinstvo Cvijiću nije samo prazna riječ; ono za njega ne počiva samo na istovjetnosti jezika, na istim psihičkim crtama, nedo imade i jednu daljnju realnu podlogu, Južni Sloveni, a naročito Srbi, vrlo su se mnogo selili, i na iaj su se način jako izmiješali s Hrvatima, pa donekle i sa Slovencima, tako da su ta mefanastazička kretanja, kako ih G., Cvijić zove, mnogo doprinjela realnosti jugoslovenskoga jedinstva, Krivo čini ko G. Cvijiću imputira, da on kaže, ili da samo i misli, da su Srbi pretopili, prilikom tih metanastazičkih kretanja, Hrvate u Srbe, Toga G, Cvijić nigdje ne kaže, jer on govori samo o etnograiskim posljedicama takovih migracija, a narodnost i nacijonalno osjećanje je pojam politički,
Dalje, G. Cvijić vjeruje u jugoslovensku državu koja je stvorena, u njena snafu i njenu sposobnost, On se već na početku Rata, zajedno s cijelim narodom, nadao, i predvidjao, da ćemo poslije Rata živjeti u velikoj državi, koja će se moći i sama oduprijeti presizanju germanizma, da će mestati Austro-Ugarske kao njene susjede, uz koju i pored koje Jugosloveni ne mogu mirno da žive, Ujedinjenjem Jugoslovena u jednoj državi ispunile su se dvije ideje: Jedna stara, vjekovna, duboko ukorjenjena u svijesti srpskog naroda — ujedinjenje Srpstva; druga, jugoslovenska, koja je bila isključivo ideja mislilaca, književna ideja, i koja je dobila jaču podlogu kad su Hrvati usvojili književni jezik Vukov, a koja se počela praktički privoditi ua djelo od formiranja srpskohrvatske koalicije, i od godine 1903 (osnivanjem lista »Slovenski Jug« u Beogradu), Ova jugoslovenska ideja ima još da hvata korjena, jer su razlike — naročito medju buržujskim klasama i inteligencijom — velike, Ali on vjeruje da će se, uslijed zajedničko državnog ı društvenog života, ista osjećanja i mišljenja rasprostrijeti na sve šire narodne slojeve, u svima oblastima, i gaji uvjerenje, da će, osim najbolje inteligencije, seljak i radnik postati najbolji stubovi ove zajednice, G, Cvijić, u toj svojoj vjeri, nije. nipošto naivan idealista, niti on misli da će naše narodno stapanje proći bez većih kriza; on, naprotiv, naglašava, da će takih kriza biti više, i da će biti dugotrajne, Mnogo toga trebaće da se izmijeni; što se dosada cijenilo kao najveće vrijednosti biće u mnogome promijenjeno, ili će se stvoriti nove vrijednosti koje će potisnuti stare, Tinja pod pepelom, i leže se, nešto novo, nešto različito od dosadašnjega,
Naša država, misli (О, Cvijić, treba prije svega da bude država društvene i ekonomske pravde, da bude čestita država, Moramo se penjati na više vrhove, šireg horizonta i veće svjetlosti, Mnogo od onoga što se i kako se do ujedinjenja radilo, trebalo bi da pripadne starim prilikama i starim navikama, i u svim jugoslovenskim zemljama imale bi se izradjivati osnove novog režima, Ne
9