Nova Evropa

ali ja samoj stvari ne bih poklanjao naročite važnosti, jer bi Zrinski morao biti veoma lakouman, kad bi se odlučivao na pobunu povodom razgovora vodjenih »pri piću«, i to sa čovjekom koji nije imao nikakova svojstva da mu čini prijedloge, i koji je uostalom veoma slabo poznavao prilike u Hrvatskoj i u Ugarskoj, Ja se stoga držim, u pogSledu ovih prvih odnosa izmedju Francuza i Hrvata, pisama de-Gremonvila, U tim pismima on vrlo često govori o starijem bratu, Nikoli, i naročito pripovijeda sitne pojedinosti o smrti tog jumaka, koša je usmrtio, kao što je poznato, jedan vepar, To je moglo živo zanimati samog Kralja, koji je takodjer bio veliki lovac, Ali je u stalnom doticaju bio poslanik s Petrom, Ovaj je bio kod nješa u posjeti, i on je s njime Sovorio o ratu, pa je besumnje iz njegovih usta čuo i ono laskavo mišljenje koje saopćuje Kralju: »Sigurno je«, — piše on u pismu od 20. oktobra 1664, »da oni narodi imadu toliko poštovanja za hrabrost Francuza, da njih jedine smatraju sposobnima da unište vlast Sultanovu«, Po tome možemo pretpostaviti, da su razgovori započeli time što su se pravili zajednički planovi protiv Turaka, Ali je bečki dvor naglo prekinuo sve daljnje kombinacije, sklopivši s Turcima preuhitreno mir u Vašvaru, koji je uništio sve plodove Sengothardske pobjede, te je do krajnje granice razbudio nezadovoljstvo u Madžara i Hrvata, a naročito u Zrinskih, čija je porodična tradicija bila: rat do istrage protiv Turaka, Svoje nezadovoljstvo saopćuje Petar poslaniku, te mu na svoj način — koji možda nije bio baš najlošiji —, tumači razloge koji su za cara bili mjerodavni da tako radi. Car ne želi, kaže on, da bi Tarci odviše oslabili, jer onda oni ne bi bili više opasni, pa Austrija ne bi imala dalje mogućnosti da drži u ropstvu Hrvate i Madžare, A kad je već jednom počeo s tužbama, on i nastavlja sa svojim ličnima, kako su mu odbili »feneralat hrvatski«, kako piše Gremonvil, a taj generalat bio je, kao što је poznato, zapovjedništvo nad njemačkim ili hrvatskim četama na бтаnici, Pošljedica svega jest, da on nudi svoje usluge Kralju, da se njemu dadu sredstva, da bi mogao uzdržavati brojnu vojsku, kojom će se moći poslužiti bilo protiv Turaka bilo protiv cara, po želji Kraljevoj; on tad upućuje Gremonvila u dalekosežnu zavjeru u koju su ušli, protiv Austrije, izvjesni velikaši ugarski i hrvatski, kao i neki iz takozvanih »nasljednih zemalja«, tojest iz Štajerske i Kranjske.

O toj uroti nemam šta da kažem, jer to Vi znate bolje od mene. Ono što nas ovdje zanima, to je držanje samoga Gremonvila. On sluša grofa Zrinskog s velikim interesom, i s velikom simpatijom, koje ne nalazimo u njegovim pismima kad se radi o madžarskim zavjerenicima, koji ga posjećuju od vremena na vrijeme, a u kojima očito gleda smutljivce i infrigane, dok je »Bgospodin grof Zrinski« nešto sasvim drugo. To je za njeđa vrlo ugledan velikaš, koji nosi ime prodičeno mnogim slavnim uspomenama, te koji se okušao i u ratovima, — on je hrabar, om je iskren, a više i nije od potrebe, Gremonvil ga sluša onako, kako je španjolski ministar slušao, nekoliko godina prije toga, ponude princa Kondeja, koji se je bio pobumnio protiv Luja XIV, On dakle hita, da ponude hrvatskog velmože do-

499