Nova Evropa

ratura proletarijata, u prvom početku, to je literatura manifesta, programa, i apela, Proleterska se poezija u to vreme odlikuje neobičnim poletom, tvrdom verom u blisko slavlje svetske revolucije, u beskonačnost спаба mproletarijata; lo su zanosne himne radu, tvornici, željezu, mišicama, to je — kolektivističko i materijalističko shvatanje društva i sveta, izraženo u verziliciranoj formi, Starije pokolenje proleterskih pesnika otpočinje svoju literarnu delatnost sa zbornikom Gastjova: »Poezija radničkog udara«, koja predstavlja proletarijat u vidu nove željezne rase, koja izgradjuje nov prekrasni život na temeljima rada i tehnike, U prvom zborniku nastupa čitav niz talentovanih proleterskih stihofvoraca; Gerasimov i{»Proletna tvornica«), Kirilov {»Stihofvorenija«), Aleksandrovskij (»Radnička naseobina«), Samobitnik (»Pod crvenom zastavom«), Sadoljev {»Dinamo-stihovi«), Jonov {»Rujno polje«), Arski {(»Pesme borbe«), Kazin (»Radnički maj«), Filipčenko {»Era slave«), Pomorski, Berdnjikov, Ljaško, Besaljko, Obradović, Rodov, Daragojčenko, Sanikov, Širjajevec, Plentnjev, Novisko-Priboj, Nevjerov, Gldakov, i druži, Glavna je vrednost njihove poezije — duboka iskrenost i Jasnost komunističkog gledanja na svet, i revolucijonarni patos, Tvornica, izvor stradanja radničke klase, ali i izvor njene snage i duha solidarnosti, središte je interesa ove poezije, Ushićeno »ja« Baljmonta, Sologuba, i Sjevjerjanjina, zamenjuje se himnama »gomili«, »legijama«, »redovima«, »armijama rada«, itd,, personilikacijama kolektivnosti, »Mi ćemo sve uzeti, mi ćemo sve saznati«, — ponosno kliče Gerasimov, Mesto poezije intimnih doživljaja — poezija aktivističko- volontarističkog načela; mesto stremljenja k nebu i tajnama, i stapanja sa beskonačnim — interes upravljen u pravcu zemlje i zemaljskih zadaća, prema savladjivanju sila prirode uz pomoć nauke, fehnike, i čovečje energije, Mesto starog, neshvailjivog Boga — novi bog: ponosni čovek, koji organizuje rad ljudskih ruku i svrsishodno iskorišćuje bogatstva zemlje za interese svoga življenja i razvitka, Bez obzira na nesumnjive dobre strane ove poezije, već od samoga početka, nikao je i medju samim mproleterskim književnicima, a i od strane predstavnika prethodne literature, kritički odnos prema пјој, 22mereno Joj je, pre svega, da ona nosi apstraktan karakter, i da se poglavito ograničava na opšte izjave i usklike, da u njoj ne dolazi do izraza radnički način života, te da je monotona, Njezini predstavnici nisu stvorili nove umetničke forme, i u tom su pogledu zavisni od buržoaskih pesnika, tako da se na stihovima Gerasimova, naprimer, lako daje opaziti uticaj Bloka, na poeziji Kirilova uticaj Baljmonta, itd..