Nova Evropa

сивка АКадепија odlikuje njegov roman »Zločin Silvestra Bonara«, 1 tako slava počinje dolaziti naglo, brže nego što ju je on sam želeo, Začudjeni Anatol prima počasti koje mu daju, no koje on ne traži: biraju ga u Akademiju, dobija krst legije časti, i druga odličja koja mu nikada nisu trebala, ali koja je docnije primao sa zadovoljstvom, — Jer su mu omogućivala da ministre dočekuje u papučama! U jednom času, direktor »I em p s«-a angažuje ga da vodi literarnu kroniku u tome listu,i otuda izvlači onda Frans četiri divne sveske odabrane književne kritike (1886—1891: »La vie litteraire«), On se bavi, iz ličnog zadovoljstva, istorijom, i piše značajnu biografiju Device Orleanke (Žan dArkove) (1908), Uveden u javni život, preko svoje volje, za ljubav prijatelja i pravde koju je tada trebalo braniti, Anatol Frans ulazi, zajedno sa Zolom i Žoresom, u borbu za oslobodjenje Drajfusa, i iz te borbe izdvaja veličanstvenu sliku francuskog društva toga doba: četiri romana pod zajedničkim naslovom »Savremena Istorija« [1897—1901). U zadnje vreme, on naglo počinje da se povlači u sebe, da zagleda sve više samo u svoju dušu,i da čeprka po svojoj prošlosti, Poslednje godine svoga života posvećuje uspomenama ma prošlost, na detinjstvo, i piše uspomene: »Mali Рјет« (1918), »Život u cvetu« [1922], i poslednju knjigu, koju nije dovržio, »Pod ružom«, Malo je dogadjaja u životu Anatola Pransa, ali mnogo veza, i mnogo knjiga, mnogo umetničkih dela, i naročito mnogo Žžen4,

Dela Anatola Fransa obuhvataju uzduž celo čovečanstvo, КМјеба uvek naročito privlači prošlost, u kojoj Je proveo najveći deo svoga života; ali ga isto tako interesuje i sada šnjost, pa i budućnost čovečanstva, U svima njegovim delima — poimence u njegovim filozofskim mislima iz »Ep kurova Vrta« (1895), — vidimo njegov napor, da sazna kako je čovečanstvo hodalo od nažih divljih predaka prema civilizaciji, da vidi koliko je divljaštva ostalo u čoveku a koliko je lepote bilo u prvobitnom našem pretku, On se interesuje, isto tako, za istoriju starih JevrejA, i Perzijanac4, a naročito G-k4a: sjajna Grčka ispunjena je za njega božanstvenim eterom, koji je rado disao na Akropoli, za koju je rekao da je jedinstvena u svetu, On piše »Korintske svadbe« (1876), i tu flujidnim stihovima opeva podneblje Grčke, u ono doba kada se civilizacija premeštala u Aleksandriju i kada je namesto paganske kulture stupalo hrišćanstvo sa svojim idealima, svojom kritikom, i svojim novim idejama, Anatol Frans sposoban je da udje u sve ideje i kulture, te prihvata isto tako rado hrišćanstvo kao što je prihvatao pagšanizam, i trudi se da pronadje sve lepote koje izaziva kult »surova boga kojemu trebaju žrtve«, Daje »Tajidu« {1891), najlepši cvet egipatske pustinje, Prolazi

219