Nova Evropa

i Americi, u toku ove godine, povodom proslave Bajronove stogodišnjice, objavljeno šest novih knjiga i preko pedeset članaka, eseja, pesama, i proklamacija, po časopisima, Kako profesor Šju navodi na jednom mestu, sprema sada jednu potpunu biblijograHju o Bajronu poznati biblijograf Vajz (T.,. J, Wise),

| Knjiga profesora Šjua, koju smo spomenuli, a koju je ove godine izdala ista ona izdavačka firma koja je pre sto godina izdavala prve sveske Bajronovih pesama, dolazi nam kao jedan rezime bajronovske tradicije u Engleskoj; ona je samo jedna karika dalje u nizu dela o bajronizmu, Pre nje dobili smo već, od Esteva, delo o bajronizmu u Francuskoj, od Dra, Oksenbajna o bajronizmu u Nemačkoj, od Muonija i Dra, Simharta o njegovu uticaju u Italiji, od Čerčmena o uticaju Bajrona u Španiji, i od Dra, Leonarda o uticaju njegovu u Americi,

Prelazeći prilično brzo sa perijoda na perijod, sa pisca na pisca, sa dela na delo, prolesor ŠjJu nam daje dosla sredjenu i jasnu sliku raznih faza kroz koje je prolazila Bajronova slava kod njegovih sunarodnjaka, Ako njegova knjiga ima ikakvih mana, to je oskudica smisla za proporciju: pisac posvećuje gotovo isto onoliko strana i pažnje Bajronovu uticaju na kog važniješ pisca — kao što su Dizraeli, Bulver-Liton, ili Svinbern kao i pregledu kakova opskurnog pamileta ili apokrifnog dela, Zatim je pisac, kako izgleda, premalo pažnje poklonio u svojim izlaganjima svim onim socijalnim i literarnim fenomenima što su, bilo posredno bilo neposredno, uticali na one plime i oseke Bajronove popularnosti u Engleskoj, Sa toga je gledišta naročito zanimljiv i pun interesanina materijala perijod tridesetih i četrdesetih godina, nabrzo iza Bajronove smrti, perijod Bulver-Litna i Dizraelija, pomodnih godišnjaka i izumirućih snobova; perijod poslednjih dendija, čiji je vrhovni arbiter, Bo Brumel, čamao u to doba po francuskim palankama prognan od svoje vlastite klike; i najzad, perijod one sarkastične grimase što je zamenila u literaturi sentimentalne izlive u čajld haroldovskoj pozi, Ledi Blesington je u svom čuvenom salonu okupljala tih godina ljude koji su bili ili lično upoznati sa Bajronom za njegova Života, ili docnije iza njegove smrti smatrali sebe njegovim sledbenicima; tu su, sve do njena finansijskog kraha (pred smrt 1849), dolazili kao redovni gosti T, Mur, Dizraeli, Bulver-Liton, Za taj krug i tu generaciju — u onim godinama kada je mladi Tenison pisao svoje nepriznate pesme, 1 publika počela da se malo življe interesuje za Jednog duhovitog žurnalistu po imenu Čarls Dikens — Bajron i njegova poezija su bili još uvek nešto živo, sveže, i moćno; i pored Kazrlajla, Mekoleja, i Hazlita, i Hanta, Dizraeli je bio jedan tako uspeli poslednji dendi, naslednik svih onih mladih starosti i snobovskih poza, pun izvesnog nadahnutog i pikantnog sarkazma i

271