Nova Evropa

spoljašnjih neprijatelja, Razuzdavanjem i zahuktavanjem do krajnosti uspavane narodne energije, jedino je гетојиска stanju da proizvede onu potrebnu količinu kolektivne snage koja može srušiti stari i stvoriti nov poredak, Tu kolektivnu snagu, onda, mogla je dati samo seljačka klasa, i zbog toga je Sv, Marković, od socijalističkog reformatora, postao seljačkim apostolom i nacijonalnim revolucijonarom,

Markovićev savremenik, bugarski emigrant i socijalist, Hr, Botev, bio je takodje i nacijonalan revolucijonar, Prebacivši se sa šakom emigranata u Bugarsku, gde još mije bila organizovana kolektivna narodna snaga, on završava bedno, jer nije prethodno pripremio bio teren za svoju rušilačku drskost, Marković nije bio krepak plebejac, sposoban za dug život ili glupu, romantičnu smrt, Malokrvno činovničko dete a strasna apostolska priroda, on je sagoreo i uvreo brzo u narodni kolektiv, koji je lično pokrenuo, Po njegovoj smrti, trebalo je još trideset godina da se zahuktana kolektivna narodna snaga organizuje, pa da se, najzad, poput groma, sruči sva na Kumanovo, Bregalicu, Kolubaru, Kajmakčalan, Dobro Polje, — i tako ostvari nameru narodnog apostola,

Žedj pravičnosti je centar Markovićeva mišljenja, — a pravičnost je ideal nezavisnog radnog seljaštva i zanailistva, Poput proroka Ilije, Ž, Ž. Rusoa, i Tolstoja, i Marković grmi protivu kulture, proglašava suverenost naroda, protivi se progresu kapitala, Žrtva utopijskog socijalizma, on je u početku držao da se može ličnim naporima udesiti pravičnost na zemlji, — i da nije umakao klasnom sektaštvu om bi postao nekulturni asket, tim pre što je celom prirodom bio jakobinski tip, Brzo je prišao seljačkoj masi i zavitlao je njenim silnosopstveničkim idealom, egalitarizmom, propovedajući veštačko zadržavanje nastupanja nejednakosti, Njegova je delatnost revolucijonarna i reakcijonarna: — on hoće da revolucijoniše srpski narod, ma to bilo i po cenu njegova kulturnog padanja.

Ža ovu svoju nedoslednost Svetozar Marković ima veliko opravdanje, Bacanjem anateme na pobedni hod kapitala, i ukazivanjem na idiličku pairijarhalnost, on je oživeo iz političkog mrtvila jednu klasu, — čitav narod, On je od bezbroj sitnih ličnih ljudi stvorio jedno kolektivno narodno gledište, i narod organizovao u jednu stranku ogromne političke snage, Zatim je gurnuo marod u sukob s apsolutizmom i birokratizmom, osposobiv ga prethodno za zbacivanje mrskog tutorstva, Iz ovoga sukoba rodila se jaka politička stranka, t, zv, radikalna, sposobna da na svoja pleća primi teret celokupne državne uprave, što je dotada bila činovnička povlastica,

ž 397