Nova Evropa

male i velike silnike koji su se širili i šepurih po stolicama državnih nadleštava,,. |. _

· Nakon što je kralj Milan Timočku Bunu ugušio u narodnoj krvi, i pošto je tajnim ugovorom {od godine 1881) osigurao sebi austrouđarske bajunete, rashladila se vrela krv partije, U prvom naletu, ona je bila uspjela prikazati seljaštvu kao da izmedju svake vlade i naroda postoji nepremostiv jaz, u što je konačno narod počeo i vjerovati; ali već u idućem činu, ona je okusila uživanje što ga pruža vlast, i 1887 obrazovan je koalicijoni kabinet radikala i liberala, da nakon kratkog vremena preuzmu sami radikali vladu, zaključivši godinu dana iza toga privremeno mir sa Obrenovićem, koji je mir iskupljen neosporno demokratskim ustavom tada donesenim, 1 što su se više, pod plaštom maloposjedničkih seljaka, pojavljivale speci jalne sklonosti velikogradjanskih elemenata, utoliko je više i bezobzirnije blijedila slika čovjeka iz čije je ostavštine nastala ova partija, Njegovim ekonomskim zahtjevima pridodao je (1891) Djoka Andjelković svoje »Misli o izvršenju privrednog programa Radikalne Stranke«; ali je radikalski glavni organ »Odjek« već ranije preporučio bio svojim čitaocima i partajskim članovima jednu knjigu uperenu protivu Markovićevih načela i nazora, a prigodom dvadesetgodišnjice njegove smrti (u februaru 1895) isti orgam ove partije nije našao za vrijedno ni da, po svojoj kroničarskoj dužnosti, tu godišnjicu zabilježi! Tek nakon ocjepljenja više demokratski orijentiranoga krila partije, te osnutka mladoradikalske {docnije samosta!ske) stranke, opet su Svetozaru Markoviću iskazivane počasti: Jovan Žujović slavio je »našeg Svetozara Markovića, koji nas je sve svojim glasom iz dubokog sna probudio, svojim umom nas prisilio na misao, svojim djelom nas na rad uputio a svojim primjerom nas za borbu osokolio«, 1 tako do dana današnješa živi on u glavama i u srcima napredne inteligencije narodne, Još godine 1920, jedan od plodnih novinara-polemičara Beograda (Krsta Cicvarić) priznaje: »Svi mi u Srbiji, koji smo demokrati ili socijalisti, učili smo političku abecedu kod Svetozara Markovića«, Medjutim, raspadanje i skidanje s dnevnoga reda Магкоvićevih temeljnih načela nije se u Radikalnoj Stranci izvršilo bez glasa odbrane i otpora, Neprestano i stalno prilazili su novi valovi omladine, koji su osvježavali brod i na njemu роkužavali da očuvaju neokaljanim njegov stijee., Već 1801 istupili su 'Cenić, Ljočić, i Stanojević, uz jednu grupu mladjih visokoškolaca, pokrenuvši »Radnika«, nezadovoljni što su Markovićevi ekonomski zahtjevi neuvaženi, te oštro napadajući »Samoupravu« i njene pristaše kao odmetnike, Raspirena Je ogorčena borba medju pristašama u kojoj su se jedni pozivali na Markovića i njedovo učenje prije godine 1872, a drugi na

206