Nova Evropa

Medjutim, nacijonalistička i Soninova diplomacija za vreme Velikoga Rata imala je neki unutarnji defekat, koji je bio teži. od onoga koji se sukobljavao s »demokratskim ideologijama«: ona je bila lišena osećanja za celinu baš onda kada je mislila da radi u korist takozvanog »згагауоба egojizma« naroda, Tek što je pala Austrija, i tek što je razoružana Nemačka, Soninov je program izgubio svaku bazu realnosti, svaku unutarnju povezanost, — morao se adaptirati novim realnostima!

7. Rezultati Rata.

U stvari, Rat je dao rezultate koje smo mi želeli, izuzevši to, što bi sa politikom koja nije bila izvršena žrtve u krvi i u novcu bile manje, i što bi u miru onda mogli da budu izbrisani medjusaveznički dugovi,

Ono što je pogodilo naše nacijonaliste, kao najveći slom njihovih mada, bio je gubitak Male Azije na Kongresu Mira; a baš to je bila najveća sreća koja je mogla da zadesi našu zemlju, Pariski i londonski kabinet prisvojili su unapred sebi na Ozrijentu sve teritorije, obitavane od neturskin naroda, prikazujući se ovima kao njihovi osloboditelji ispod turskog jarma, dok su Italiji rezervisali Malu Aziju, da bi ona tamo išla kao tamničarka Turaka; i Sonino se zato ceo žrtvovao, Da je Mala Azija doista pripala nama, po sporazumima ugovorenim u Sv. Ivanu Morjanskome, mi bismo morali s Turcima zapodenuti opet jedan, nov i veoma težak rat, odmah nakon ratne krize s Austrijom, A. ko se seća u kakovu se duhovnom stanju nalazio talijanski narod posle dovršena rata, može da zamisli šta bi nastalo onda, Vojnička pobuna, koja je usledila u Ankoni juna 1920, protiv albanske ekspedicije, ne bi ostala osamljena već bi bila praćena od mnogo drugih strašnih nereda. Zato je uistinu bila velika sreća kada su talijanski opumomoćenici ostavljali Pariz kao mušice bez glave, i kada je Venicelos dobio dozvolu da šalje Grčku u Malu Aziju, i da tamo ona lomi vrat, Što se pak tiče izvršenja kolonijalnih dobitaka u Atrici, pravo kolonijalno pitanje talijanskog naroda jeste pitanjeemigrac ije, a ovo se ne može lida reši zauzećem alričkog teritorija, Jedan od majvećih Soninovih srehova i jeste u tome, što se ni u Jednome od sporazuma Rata i Mira nije postarao za rešenje ovog našeg životnog problema. Što se pak tiče Jadranskog Pitanja, ovo je rešeno više-manje onako kako je bilo razumno i potrebno za realne interese talijanskog naroda, Da je osvojila Dalmaciju, Ttalija bi morala uzdržavati, u permanentnom stanju, dobar deo svoje vojske i flote na Jadranu; u slučaju internacijonalnogs zapleta, ležale bi vezane tolike sile za odbranu Slavne i vitalne granice Julske Venecije samo radi tođa da bi se zaštitila neka apsolutno sporedna granica, Veliki deo frgovačke flote, koji je

568