Nova Evropa

u domovinu jedino povoljno i pravilno rešenje ovog pitanja —, da vraćanju ruskih emigranata u Rusiju stoje zasad na putu velike, često neodoljive smetnje, kako je to rekao još pre tri godine G, Makljecov, a kako i sad misli o tome G, Jelačić, izgledalo je, posle objave politike »Nepa« od strane Ljenjina, da će dogadjaji u Sovjetskoj Rusiji poći drugim tokom, i da je iskren poziv boljševika upućen ruskoj inteligenciji u izgnanstvu da se vrate kućama; ali su se te nade izjalovile, i danas je gotovo isto tako teško ruskom emigrantu vratiti se u Rusiju kao nekad, odmah nakon Gradjanskog Rata, — opasnost po život i ličnu slobodu mnogo je manja, to je istina, ali su u pi tanju sloboda kretanja i sloboda mišljenja, a to dolazi utoliko pre u obzir što pretežni deo ruske emigracije pripada obrazovanim slojevima društva i višoj inteligenciji, Kad se dakle Makljecov i Jelačić, i dugi niz njihovih uglednih drugova, medju kojima su toliki najpoznatiji i najkulturniji ruski pisci i javni radnici, Još ne mogu odlučiti na povratak u svoju domovinu, onda: je toi:dosta razloga i za nas da ne navaljujemo, i da ne tražimo od njih preskupe ili nemogućne žrtve, Pitanje repatrijacije ima se dakle odložiti, a medjutim urediti odnosi zajedničkog življenja onako kako je za sve najbolje, i kako bismo svi otud imali što više koristi,

To pouzdano nećemo postići ako naše držanje prema Rusima podesimo i nastavimo na način i prema tonu kojim је ire= tiran u našoj javnosti slučaj Jefremov, Tu treba, doduše, izdvojiti pre svega ono što je karakteristično za osećanje i raspoloženje našeg sveta prema ruskim izbeglicama, od onog što su maše novine, željne senzacija i skandalozne kronike, načinile i naduvale od ovog slučaja, U isto doba dok se domaći spekulanti i hohštapleri šire i šepure po celoj zemlji više nego ikada — dok pojedini ministri i političari imaju da odgovaraju pred Skupštinom i pred sudom za, kradju i pljačku narodne imovine, dok »priznati« književnici potpisuju tudje prevode pod zaštitom uglednih kulturnih ustanova, i dok se prolesori univer= ziteta uzajamno tuže u javnosti i pred sudom za plagijate i falzifikate —, krhaju se kola nad jednim siromašnim ruskim izbeglicom, studentom medicine osmog semestra, koji je u Ratu osposobljen za lekara, pa je svoj ratni čin pridržao, i smatrao dovoljnim da se i posle Rata lažno izdaje za ono što formalno još nije ali što je dokazao ida može da bude. Zato on dobija dve godine teške tamnice, gubi čast i pravo ma dalju karijeru, i osudjuje se na plaćanje troškova! Ima бофта dana otkako smo tužili sudu za klevetu jednog »istaknutog Jugoslovenina«, za koga smo tvrdili da je još istaknutiji pustolov, a sud nikako ne može da mu dostavi optužnicu, iako smo naveli sve potrebne podatke; isti gospodin mirno šeće po Evropama o državnom trošku, i drži predavanja pod auspicijama naših mini-

162