Nova Evropa

govora o »sporazumu«, i povodom »sporazumax«, sastoji se u dokazivanju, da je sporazum — »slika i odjek marodnog duha«,' da je došao »ne da ruši nego da organizuje, da privredu sredi, da prosvetu podigne, da pravdu utvrdi, da našu domovinu, svetu, zajedničku i nerazdeljivu, uzdisne

onako kako ona to zaslužuje, kako deca moraju uzdići mater svoju«, Tako je govorio Stiepan Radić (u Skupštini, 28, novembra 1925); ali nam je ostao dužan objašnjenja, zašto je onda on vojevao sedam godina protivu te svete i nerazdeljive zajedničke

domovine? Mi smo živeli u dobroj veri, za sve to vreme, da se

on bori protivu režima, kao i mi, samo očajnije i nebira-

jući reči i sredstva; a gle, to je bilo protivu domovine-majke, jer s onim režimom, koji se ni u čemu nije izmenio na bolje, on se sada »sporazumeo« i slizao, kao da nije ništa ni bilo, Nakon sedam gladnih i krvavih godina borbe + pretrpljenih

uvreda i jada, on Im je sve odjedared oprostio — za ljubav

četiri ministarske fotelje i malo kratkotrajne vlasti nad ovim zbunjenim narodom, 1 sad nas uči patrijotizmu i ljubavi prema

zajedničkoj domovini! Srećom je dodao, u istom svom Sovoru,

da je »drudo govoriti, a drugo raditi«, pa ćemo pustiti da pro-

tekne sedam godina mjedova rada pre nedo što se s njime opet o ovim stvarima ozbiljno razgovaramo, Došle će G, Radić,

verovatno, načiniti još parče evolucije u pravcu naših uverenja,

pa neće govoriti samo o nerazdeljivoj zajedničkoj domovini već

i o nerazdeljivu zajedničkom narodu, Njegovi movi saveznici,

radikali, ili bar mjihova avangarda, približuju se već stidljivo

ovom stanovištu, i G, Ljuba Jovanović govori {u Zagrebu), kako

su se oni — on i G, Pašić — zalagali za jedinstvo i za jugoslo-

vensku politiku još na Krfu, 1916, i kako su krivo protumačene

reči G. Pašića: »Ako Hrvati neće ujedinjenje, mi ih prisiljavati

пебето«, Мпобо је #оба G, Ljuba Jovanović pokušavao »pravo«

da protumači, naknadno, i, ako poživi još desetak godina, on

će, verovalno, tvrditi, da su radikali, s njime i G. Pašićem na

čelu, bili oduvek najintegralniji Jugosloveni, i da su oni jedini to

i bili, Ima, medjutim, još poneko koji se dobro seća šta su oni,

poimence on i G. Pašić, radili na Krfu i u Solunu, a i pre toga u Srbiji, pa će nam G. Ljuba oprostiti što im ne možemo na reč

verovati, baš kao ni G. Radiću, ni njihovu danas govorničkom

suparniku, a do nedavna na delu savezniku, G,. Pribićeviću,

najintegralnijem današnjem Jugosloveninu — na reči {i u

»Reči«), koji ne da nikom ispred sebe u trci za državotvornim

jedinstvom, što neće da zna za kompromise {osim lične) i za

sporazume {osim oko ministarskih stolica), Treba porediti nji-

hove govore u razdobliu od godine-dve dama, pa im uzeti prin~

cipe u rešeto, da se vidi šta će od njih, na kraiu, ostati.

202 .