Nova Evropa

_ охде Као Zastupnik fašističkog gledišta u javnim predavanjima, fo se mi na ovoj Konferenciji nećemo dalje upuštati u ovo ·pitanje „, « | | - - 1

Diskusija o »hrvatskom pitanju« na Konferenciji završena je obaveštenjima o muslimanskom stanovništvu Jugoslavije i o njegovoj sudbini u bliskoj budućnosti.

TI svi ostali problemi, o kojima se govorilo i diskutovalo za ovim stolom, za nas su, kako rekosmo na početku, od naročitog interesa, pa ćemo se na izvešlaje o pojedinim pitanjima. još vratiti u »Novoj Evropi«, kad se zato prilika ukaže,

B. E. Schmitt,

profesor Moderne Istorije na Univerzitetu u Čikagu,

Uloga naprednih Jugoslovena.

Kao odgovor na drugo pismo G. Гјиђ, Stojanovića o »Srpskom pitanju« (u »Novoj Evropi« od 11. novembra), primili smo članak G. Dra. L, Popovića, koji donosimo na uvodnom mestu, Od G, Grdjića i drugova nismo još dobili odgovora na naš poziv da i oni kažu što imaju po ovom predmetu, Stoga ovde zasad završujemo diskusiju o »srpskom pitanju«, koju je zapodenuo |. (Dr, L. Popović) svojim člankom »Uloga Srbš« u »Novoj Evropi« od 11, oktobra 1924; a prvom zgodom prikupićemo i sredićemo. te izdati u posebnoj brošuri, sve što je pisano o tom u »Novoj Evropi«, isto kao i sve što Je pisano o »hrvatskom pitanju« i o »jugoslovenskom pitanju«. U vezi s tim, donosimo ovaj kratki članak, upravo apel, jednog od mladjih članova našeg Radnog Kola, bivšeg predsednika Ferijalnog Saveza; a malo dalje donosimo i izvod :z zaključaka po ovim pilanjima GG. Dra, U. Krulja, našeg jednomišljenika, koji su veoma aktuelni i zanimljivi, i sa kojima se potpuno slažemo, — mesto pr:kaza, i naročite preporuke, njegove odlične knjižice »Politika i rasa {rasni nacijonalizamj)«, koja je nedavno (па

ГИ

ćirilici) ugledala sveta u Sarajevu {u piščevu izdanju), Uredništvo.

Питање о улози Срба у „Новој Европи" претресала су са великом оштроумношћу разна господа, тежећи да га што боље осветле са свих страна. Заслуга Г. Љуб. Стојановића, чији је напис био предмет веома живих коментара, у томе је, штоје он имао грађанске куражи (која њему, уосталом, никад није недостајала) да своје мишљење изнесе отворено и без увијања. Решење на коме се он зауставио, радикално је; он

57