Nova Evropa

G. Nikola Pašić u Skadru i San-Gjovanidi-Medua. |

(Iz mojih zabeležaka,)

Sudelujem aktivno već blizu tridesetipet godma u političkom životu moga naroda, Mnogo sam štošta u tom perijodu vremena video, mnogo štošta iskusio i naučio, mnogo štošta preživeo, O svima važnijim dogadjajima koji su se za to vreme odigrali, kao i o svima značajnijim ličnostima s kojima sam bio u dodiru i radio, ja sam vodio zabeleške, Starao sam se pritom da suzbijem u sebi svaki lični osećaj, da odstranim simpatije i antipatije, ukoliko je to mogućno čoveku učinitH, da budem do krajnjih mera objektivan, korektan, Te ću svoje zabeleške predavati javnosti kad za koju bude pošodno vreme,

Sada, pred pompeznu proslavu osamdesetogodišnjice беја | Radikalne Stranke, G, Nikole Pašića, koju mu spremaju njegovi prijatelji, puštam kroz »Novu Evropu« dve (u ovoj svesci jednu, u narednoj drugu) od mojih zabeležaka, koje se odnose na rad, politiku, i karakter slavljenika, Sve što je tu rečeno, rečeno je u obliku moje iskrene ispovesti, nepomućene ni u najmanjoj meri kakvom primišlju, Svakome treba dati ono što je njedovo. A bio bi greh i prema Istoriji i prema budućim naraštajima, puštati da se na veštački način, pre nego što slavljenici odu Bogu na istinu, pletu odviše mnogi venci slave i veličine, Nedopustiti da se tako radi, dužnost je i moja, kao i svih! onih koji ne žele da se ovako imapred sprema falzifikovanje Istorije. Ove moje zabeleške imaju samo taj zadatak, i tako ih treba shvatiti,

Prva zabeleška, koju ovde objavljujem {a koja u mome beležniku nosi broj 27), tiče se teme koju sam ispisao u naslovu.

Bio sam medju poslednjima koji su godine 1915. mnapuštali svoju otadžbinu bežući ispred neprijatelja, Pošao sam sa svojima i sa najbližim prijateljima u bežaniju 16, oktobra te godine iz Jagodine, u kojoj sam proveo sve vreme Rata do momenta kada sam i to svoje sklonište morao napustiti, Neću opisivati sve strahote kroz koje smo prolazili povlačeći se dok nismo 1, decembra stigli u Skadar, I to će kad-tad ugledati sveta, Ovde ću se zadržati samo na mom bavljenju i životu u ЗКадти, i San-Gjovani-di-Medua, na izvesnim važnijim dogadjajima koji su se u tim mestima odigrali, a koji nesamo mogu imati značaja za političku istoriju moje predjašnje, predratne, otadžbine, nego su karakteristični za one ljude kojima je sudbina srpskog паroda dodelila da se nadju u onim nmajstrašnijim njegovim damima na vrhovima i u vodjstvu,

374