Nova Evropa

slučajne zablude ı osvetljujući pogrešna shvatanja, te postavljajući stvari, jednu po jednu, na svoje mesto, Neće biti nemodućno iznositi i druđa uverenja nego što su ona koja on ispoveda; ali će svakako biti potrebno zastati kod svakoga od njih, i ozbiljno mu suprotstaviti isto tako pomno odabrane ı dobro smišljene, i obilnim podacima potkrepljene, razlođe. Protivnici su to osetili već na prvom koraku, i poslednji broj »Kriedsschuldfrage« {za juli 1926), koristeći se zadnjim trenutkom и Кој јој je novo delo došlo do ruku, na karakterističan način odaje, u ono nekoliko prikaznih redaka, taktiku koju uredništvo namerava primeniti u ovom slučaju: hvata se datuma ispod predgovora (koji je ranije napisan, — 15. novembra 1925), pa kaže da je »sadržaj ove knjige... svakako, bar što se tiče odgovornosti Srbije za Sarajevski Atentat, zastareo {iiberholt)«; ali da će se ipak {»trotzdem«) na nju još vratiti !,., Vraćaće se, vala, oni na nju Još češće, i malo ozbiljnije nego sada, ako hoće da svraćaju na sebe i dalje pažnju ma samo i jednog dela one engleske i američke čitalačke i naučničke publike, koja im je dosad bila naklonjena, a koju će Vatsonova knjida iz temelja pokolebati i poučiti da gleda na stvari i sa druge strane.

Medjutim, ma šta se odsad dalje pisalo i dešavalo po ovom predmetu u širokom svetu, za nas Je od najveće važnosti, da je pitanje krivice za Rat, i odgovornosti za Sarajevski Atentat, ušlo s ovom knjigom u svoju definitivnu fazu, i da je postavljeno nesamo nama u prilog, nego upravo onako kako i mi na njega gledamo, od tako velikog i svetskog autoriteta u pogšledu Balkana i Srednje Evrope kao što je Dr, Siton-Vatson, a sa tako sjajnom argumentacijom, i tako obilno dokumentovano, Mimo naše istoričare i političare, i protivu njih, Vatson je nesamo. postavio na pravu polaznu tačku odbranu predratne Srbije, nego je izmmeo i objasnio pred Evropom, ı pred celim svetom, celokupno Jugoslovensko Pitanje, i to sa njegove najvažnije i najzamršenije strane: u odnosu prema bivšoj Monarhiji, i u sukobu s njom, koji je sukob završio našim oslobodjenjem i ujedinjenjem a raspadom Austro-Ugarske, I зад пат оп ођеćava poći za korak dalje, pa mapisati jedno veliko delo o postanku Jugoslavije,

Ne mislimo se ovde upuštati u ocenu nove Vatsonove knjige. Postarali smo se da je učinimo pristupačnom svima našim čitaocima, na našem jeziku, i .ona eno leži otvorena pred njima. Ali ne možemo a da ne skrenemo pažnju celoj našoj javnosti na činjenicu, da i ovaj put imamo da zahvalimo za jednu pobedu jer ova knjiga za nas to znači — jednom prijatelju na strani. Naša zahvalnost i naše priznanje u ovom slučaju, u toliko su veći, što je ta pobeda za nas izvojevana protivu pasivne rezistencije i protiv aktivnog ometanja od strane naših »nadležnih«.

34