Nova Evropa

To treba zapamtiti, jer će oni, i njihovi prirepci, doći sutra opet, sistom ovom knjigom u ruci, da nam se prikazuju kao pobedioci i oslobodioci, I, kad nam oni sutra izgube drugo »Sarajevo«, ako to dopustimo, — možda ćemo uzalud izgledati za novim Sitonom-Vatsonom da nam da opet osvoji...

Ć.

„Otkrića“ G. Ljube Jovanovića.

{Ovaj članak napisao je Dr, Siton-Vatson kao dodatak VI glavi svoje knjige »Sarajevo«, pa da prenosimo ovde i time završujemo raspravljanje o ovome predmetu u »NovojJ Evropi«.)}

Članak G. Lj. Jovanovića, u almanahu »Krv Slovenstva«, prošao je, u doba kad je napisan, jedva zapažen i kod kuće, u Jugoslaviji; jer je u hitnji štampan, u neuglednom izdanju {G. Ksjunjina, jednog ruskoš izbedlice-novinara u Beogradu), U Engleskoj je prvi put svratio na sebe pažnju s početka decembra 1924, kada ба је gospodjica Duram {Edith Durham) prvo opširno citirala u jednom svom predavanju pred Britanskim Institutom za Internacijonalna Pitanja, a zatim komentarisala raznim stepenima Žučnosti po časopisima, i fo u »Foreign Affairs« {organ pok, pacifiste Morela) decembra 1924, u »Contemporary Review« januara 1925, i u nemačkoj »Die Kriegsschuldirage«. Britanski Institut za Internacijonalna Pitanja uzeo je stvar toliko ozbiljno, da je dao prevesti i štampati u celosti članak G. Jovanovića, u broju od marta 1925 svoga »Žurnala«, a i G. Leo Maks (Maxse) ga je doneo u aprilskom broju svoje »National Review«. Mnogo važnosti pridavano je iskazu G. Jovanovića i od strane G. profesora Feja (Sidney B. Fay, priznatoš autoriteta u Americi u pitanju odgovornosti za Rat), koji je o njemu govorio naročito u svome predavanju pred godišnjom skupštinom Američkog Istorijskog Društva u Ričmondu [{Va.) 27. decembra 1924, u krugu slušalaca od nekoliko stotina istoričara iz svih krajeva Amerike; a kasnije je o tome

napisao i dva članka, u »Current History« od oktobra i novembra 1925.

Ja sam i lično uzimao učešća u diskusiji koja se razvila posle predavanja i Gospodjice Duram i profesora Feja, osećajući od samog početka da ovu stvar treba temeljno ispitati. Ovo je postalo još jasnije kad je »Die Kriegsschuldirage« (пеmački časopis, osnovan u cilju da odgovornost Nemačke za Rat prebaci na tudja ledja, te da tako pripremi teren za reviziju Mirovnog Ugovora) načinila članak G. Jovanovića središtem svoje kampanje, dokazujući iz broja u broj, sa sve većom žestinom i upornošću, da ova otkrića čine potrebnom temeljnu

35