Nova Evropa

poziv na borbu, upućen svojoj slovenskoj braći, Oktobra 1914, vodja čeških socijalista, Dr. Haberman, doneo je iz Ženeve u Prag njegovu poruku: »Nama ne preostaje u toku Rata drugo do da pripremamo revoluciju. Ako hoćemo da se domognemo” slobode, moramo i sami uzeti aktivna učešća u dogadjajima! ,..« Time je Masarik podstakao i izazvao duboko, iako još prikriveno, uzbudjenje kod svih Čeha u domovini, koji su dotle stajali zbunjeni i smućeni pred novim mislima i raznim mogućnostima, o kojima ranije nisu razmišljali, i na kakve se nikada inače ne bi drznuli, A on sam, 6, jula 1915, na ženevskim svečanostima u čast češkom reformatoru Husu, u pauzi za vreme govora Ernesta Denija, francuskog istoričara Себке Кејогтаcije, proglasio je prvi put, otvoreno i neposredno, da čuje sve inostranstvo, ocepljenje od Austro-Ugarske, Sin Slovačke, on je izjavio da odsada hoće da radi samo za slobodu i nezavisnost svođa naroda, Čeha i Slovaka.

Bilo mu je tada šezdesetipet godina; ali se on, baš kao i mnogo 8odima ranije, još uvek lako i živo zagrejavao za one koji su bili potlačeni, ili koji su mu izgledali potlačeni, bez obzira da li treba istupiti protivu kakog juridičkos ubijstva jednog čoveka, ili za pravo na opstanak celoga naroda, U svakom slučaju zalagao bi se svom svojom istrajnošću, i svojom па dahovnim načelima zasnovanom voljom, koja je slobodu naroda i nepovredivost ličnosti stavljala iznad svih drugih zahteva, Široka obrazovanost, mnoga i daleka putovanja, lične ı naučne veze i odnosi, zarana su zbližihi sa Zapadom i zapadnim naziranjem na svet toga u suštmi skromnog čoveka, oko kojega se Je širila, već od prvih njegovih koraka na Javnom poprištu u domovini, atmoslera čistote i nepodmitljivosti. Njecčova visoka, a u temenu i široka, okrugšlo-svedemo glava, s retkim vlasima, jedna od onih Slava kakve se mogu videti na dravurama što prikazuju prve češke borce, počev od Husa i Žiške, pa do Kamenskog i Palackog — „jasno je dovorila o češkoslovačkom poreklu ovoga profesora, s nješovom vitkom, visokom ligurom; njegov ozbiljni u stranu uprti pošled izgledao je za vreme razgovora vazda kao zauzet nekim teoremama; a ipak je udružavao s time način života koji mu je davao vremena ı za izjahivanja i za društvena primanja, čime se, pri svoj svojoj jednostavnosti, ugodno razlikovao od uobičajene profesorske pedanterije, Sve u njemu vuklo Sa je ka Zapadu, ka zapadnim formama državnog ustrojstva, i političkoj kulturi i načinu života na Zapadu, dok predratna Rusija nije uživala njegovih naročitih simpatija. On se, u dubini svoje duše, bunio isto toliko protivu rus kos Cara kao i protiv austrijskog Ca r a, ili pruskog Car a, A ako je baš trebalo miriti se sa monarhijskim uredjenjem države, on ба је dopuštao iznimno jedino u formi engleskog konstitucijonalizma, Nesrećna austrijska wnutarnja politika, 1916 i 1917

78