Nova Evropa

osnovi kojih su dobili svoje mandate? Ili ministri i državni podsekretari, birani po korteškim sposobnostima i spekulantskim tendencijama? ... Dok pravi umni radnici, koji su pozvani da svoje stručno znanje daju zajednici i vode zemlju, kad ova još nije uredjena i sredjena, teoretišu, i izmišljaju nove puteve i pravce neznajući ko će njima poći, — daju ideje za čije ostvarenje nema prave i realne podloge, To oni nazivaju biti daleko od prljave praktične politike; baš kao da je sve u najboljem redu, i kao da neće ta prljavština prve njih zahva-– titi, i osveliti im se, Ili, zar jedam seoski ćiffa-demagog ima više snage i umešnosti da osvaja srezove nego jedan profesor, lekar, inžinjer, učitelj, i t. d.?...

Nije teško odgonenuti ovu prividnu zagoneiku, Uspeh onog malog seoskog irfđovca i lažnog proroka tumači se veoma lako i brzo mjegovim boravkom medju onima koji mu daju glasove, Narod, seljak, traži, i hoće lični dodir, neposrednu vezu, I nema toga mašeg kraja gde čestit a pritom uman čovek, koji živi i radi s narodom, ne bi imao uspeha i ne bi potisnuo manje svesnoga i radnoga protivnika, To nisu prazne parole savremene demokratije, — narod hoće da zna, i da oseti, one koji će mu davati vlast, i kojima on daje vlast, Toga naši umni radnici kao da još ne shvataju. Snabdeveni, da ne kažemo natovareni, silnim znanjem i teoretskim iskustvom, oni su se zavukli u svoje sobe i postali kabinetski radnici, i neće da imaju dodira i veze sa praktičnom, »prljavom«, politikom. Ponavljamo, ovako držanje umnih radnika daje se зћуаtiti i razumeti kod velikih narodš, gde je politika postala već slovom znanja, dublje biračke samosvesti. Ali to kod mas još nije tako, Mi sebi taj luksuz još ne smemo dozvoliti, Naše su mase primitivne srcem i razumom, — one sve svoje saznanje i znanje kupe od čoveka do čoveka, i sve što primaju sa strane odsev je lične uverljivosti i ličnog saopštenja. Izgleda gotovo komično, kad se sve više i više grade i izgradjuju nekaki intelektualni centri, kao rasadnici velikih i grandijoznih misli, a te misli nisu bile kadre da predju ni najuže kaldrme gradske periferije, ili prag seoske krčme, Dosta je teorije i ideja, treba preći na delo!,..

Ima i takih naših umnih radnik4 koji kažu: »Mi nismo protiv ulaženja u praktičnu, dnevnu politiku; ali treba stvar prvo razraditi, idejno srediti, pa je tek onda poneti u narodl« To gledište na malu, praktičnu politiku iz osnova je pogrešno, Iz naroda se i crpu i u narod se daju ideje; a bežeći od dodira s njim, bežimo od idej4A! Ovako, nije čudno da je maša demokrafija doživela slom, Njene se konture jedva još i naziru, njen parlamentarizam mema nijedne političke grupe koja bi bila

5