Nova Evropa

mogao ju je zahvatiti u više prilika, jer je sve do godine 1915 vojska bila najači faktor u unutrašnjem životu Srbije. Drugo je pitanje, kako bi se završio zaverenički vojni režim, да ба je bilo; no u tom i jeste tragika svih autokrata i diktatora: da, ri zavodjenju ličnih režima, najmanje misle па sutrašnjicu i kraj... Slučaj Srbije nakon 29. Maja bio je drukčiji: demokratsko uverenje oficira-zaverenik4 protivilo se u načelu svakome ličnom režimu. U borbi protivu partizanski Жтра + 417

korupcije, zaverenici nisu hteli da odu ni sasvim ulevo, i. J. u revoluciju, Predratna Srbija nije imala ni prostora ni sredslava za jednu narodnu revoluciju, jer ova postavlja pitanja koja zasecaju duboko u medjunarodne političke i ekonomske odnose. Za temeljno i pravedno rešavanje takih pitanja, Srbija je bila i suviše mala i nemoćna. Stoga zaverenicima nije ostajalo drugo do da u povoljnom momentu iskorišćuju stranačko (»пеdemokratsko«!) otimanje o vlast, pa da svojim pritiskom na

snevao samo o srebrnim medžidijama, došlo je neskromno mito srpskog činovnika, koji je snevao samo o lirama i napoleondorima ,., Lažni demoLkratizam zabranjivao je da se u te korumpirane i nacijonalmo još neopredeljene pokrajine zavede jedam strog, pravičan, i vojni režim, Kolevka Srbije, koja bi trebalo da se pretvori u pouzdani temelj Srbije, pretvorena 4 je u pakao, pretvorena je u ognjište intriga, anarhuije, i korupcije,,.« и (Pera Taletov, u »Tribuni« od 2, oktobra 1923), — I сат Stojan Protić, posle Rata, priznao Je prećuinmo, da Je godine 1914 borba protivu Когирtivnog režima bila opravdana, Odgovarajući »Balkanu« na neke mapadaje, on savetuje vlasniku lista, da se upita — »čiji simovi trguju sa državom kad su im očevi ministri i ministri-predsednici, 1 još nesamo sa znanjem пебо i sa direktnim pomaganjem i posredovanjem svojih očeva; koji ministri kupuju imanja na Kosovu onda kad to drugi ne smeju činiti; koji su to mihistri koji su tako ljubitelji rudnih polja da ih nižu sebi na spisak · jedno po jedno uz pripomoć državnih vlasti,,, Tada bi možda 1 оп (Е, ]. urednik »Balkana«) mogao doći do uverenja, da se ne može u jednoj zemlji suzbijati korupcija i nevaljalstvo kad u njoj u tome prednjače oni koji treba taj korov da čiste, i kad mladji-i saradnici koji treba u tom da im pomažu imaju šela u džepu, te se mogu rahat i sami tom lepom poslu odati«, (»Radikal« od 29, marta 1923: »Balkamove brige«.) »Imanja _ na Kosovu« o kojima je ovde reč (»Mazgić«, »Plemetina«, i »Priluž«), Pašić je, protivno zabrani koju je izdala njegova vlasbita Vlada, da bi sprečila zloupotrebu pri kupovini turskih begluka, kupio godine 1913; on ih je, docnije, prijavio 1 za rainu štetu, i — газите зе — Чођто 15 је, Казтије, 24. oktobra 1925, adrarno povereništvo u Skoplju (pod Br, 19421) donelo je rešenje »kojim se predsedniku Vlade, G. Nikoli Pašiću, daje 150 hektara zemlje kao odšteta za njegovu zemlju, koja mu je uzeta pod agrarnom reformom ma Kosovu« (iz govora M, bega Kapetanovića u Skupštini, povodom diskusije o budžetu Ministarstva Agrarne Reforme, — Vidi »Novosti« od 21, marta 1926),

13