Nova Evropa

što se dogadja u toku onog prethodnog kemijskog procesa, to зе na prvi podled ne vidi Jasno, i mnogima se čini nerazumljivo. Neki prete, neki očajavaju, neki se pitaju da nisu pogrešili što. mesto da prave vino — novo vino — da su bolje zadržali ono svoje gdroždje, pa ma i sitno, ma i nedozrelo dobro...

Medjutim, zaboravlja se Jedno: da u to ljudsko vrenje ulazi mnogo elemenata koji se ne mogu videti, ni opipati, ni izmeriti. To su takozvana imponderabilia, Materijaliste njih ne priznaju, čaršija za njih ne zna i ne vodi o njima računa. »Imponderabilia«? ,,. Da, reč zvuči nekako čudno, gotovo varvarskhki, PFoga nema na rabošu, ni u knjizi robe. Evo šta je to. Leži mali bolesnik, lekar ga pregledao savesno, postavio dijagnozu, prepisao lekove; kad ih uzme, bolesnik će se — računa on — umiriti, bolovi će uminuti, nastupiće san koji krepi, Ali dete se, i pored toda, i dalje lomi wu groznici, prevrće se s leva na desno, s ledja na grudi, teško mu je, san otišao bez trada i glasa, Tada, posle lekara, posle praškova i vodica, prilazi majka, prihvata sina za ruku, sladi Sa po kosi, šapne reč-dve: kao rukom odneseni, iščezavaju bolovi, dete ih zaboravlja, osmehuje se majci, osmehuje se majka njemu, i san doleće na jednom osmehu, To su »imponderabilia«, — svi oni flujidi koji se osete, koji prodru u svaku žilicu, koji oživotvore lekove, 1 15сеје пертеђојпе,

| Tako se nešto zbiva s nama. Bolesni smo. Skupili se, sa svih krajeva prostranog jugoslovenstva, učeni doktori, hećimi, vidari, popovi, fatari, bajalice, vrači, Svak se od njih redom ogleda, Ne pomogoše lekarije peštanskih ni sorbonskih učenika, ostaše bez dejstva velika i mala čtenija, lekovite trave kag da su izgubile svu svoju moć; bacaše uzalud uglevlje, vračaše u bob... ništa! Okušaše se lekovi gorki i slabki; zamahnu se, zamalo, i hirurškim nožem. Vidaše tako mnogi zvani, ı mnoši nezvani. Nikakve koristi: vatra ne popušta, bolesnik Ječi, bunca, koprca se; muka mu, Sadi mu se na sve one lekove, sluti se ropac, svakoga časa... Jer se nema, kod nas, podjednako ljubavi prema svima; jer je država jednom detetu majka, a drugom maćija; jer se jednom hoće da pomogne, a od drugoga se okreće glava, ili se prolazi mimo sasvim ravnodušno,

Da, imajmo hrabrosti da to otvoreno kažemo, isto onako kao što se to otvoreno i radi; jer nije pravo da ime Srbije služi kao plašt kojim se pokriva svako bezakonje, Rekosmo, da je današnja vlast, da su današnji vlastodršci, jednim krajevima majka, drufima maćija, Činjenica je to, statistikom utvrdjena, a me prazna priča: stanovnik u Oseku, seljak iz Dugopolja, plaćaju veću porezu nego li seljak u Jagnjilu ı stanovnik u Leskovcu, Kaže se da je to i pravo. Otkuda to? Zato zar što ih deli voda? Deklamujemo o bratstvu, o ljubavi, o jedinstvu, a kad nam dodju u pitanje džepovi, — mi svoje

34