Nova Evropa

mnogo ceremonijalnije i {eatralnije nego u tekstu: Radul nailazi pri svom povratku na Miljaninu pratnju, te kada nadje u njenu Коусеби nož, za koji je ona pred smrt naredila da joj se imuira stavi, Radul se tim nožem probada. Sa neba se prosipa, u tome momentu, па пјеба зуеНозћ, 1 боте ти se ukažu zagrljene Djulnara i Miljana за maslinovim grančicamas u ruci; i, kao što to kaže prikazivač u »Danici«, Radul umire sa rečima na usnama: »Zemlja čezne, — i š njome sva muka«, dok u tekstu nema ni tih reči,

U »Gusaru« su igrali svi najbolji ondašnji zagrebački glumci, Djulnaru je igrala čuvena Veselova, Krniš je igrao Radula; a pored njih su imali uloge i oba Frajdenrajha, mladji i stariji, Samo što je pozorište, kao što se prikazivač žali, bilo oba puta »veoma prazno«.') Sam se je komad ondašnjem kritičaru veoma svideo, i on veli: »Čin, koji mu za predmet služi, veoma je zanimiv, pun poeličkog življa, a po našem visokoštovanom pesniku tolikim ukusom i veštinom, tako što se izrazah kao takodjer teatralnih efektah tiče, izradjen, da mora svakog ćutljivog slušaoca duboko ganuti i potaknuti na razmišljavanje čovečanskoga nevoljah punoga života, koje bez ćudorednogš uspeha za celo ostati me može«. Posle toga je »Gusar« skinut sa repertoara, mada su ба pogdegde još igrale diletantske družine; kao što to svedoči i G. V, Dukat, koji je mnogo godina docnije napravio jednu paralelu izmedju Bajronove stvari i Kukuljevićeve prerade, G. Dukat daje pravilan sud, da »pored svega toga ,Gusar' ipak nije valjana drama«, te da se nedostaci treba da odbiju na račun gradje kojom se Kukuljević poslužio, budući da sama radnja u »Corsair«-u nije nimalo dramatična. I on zaključuje: »Iskreno žalimo da se on nije sklonuo da naprosto provede ,Corsair-a, mješte da ga preradi u dramu; Ja tvrdo vjerujem, da bi se taki prijevod danas radije čitao od, recimo, Vrazovih prijevoda „Parisine' i Šiljonskog Sužnja'«.”*)

Četrdesetih godinš javlja se u Dubrovniku jedan od naj tipičnijih naših bajronista, poznati katolički sveštenik P, A. Kazali, pisac fantastičnos speva »Ćosa«, o kome još i danas kruže razne fame, i koji nije nikada objavljen**), Kazali je po

*) »Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska« od 3, Sčrpnja, 1847.

**) „Nada« za 18098, Sarajevo, ({»Bajronov „The Corsair! i Кикиђеvićev ,Gusar« — Listak iz novije hrvatske književnosti, od VL Dukata}.

=") Prijatelji pok, Kazalija u Dubrovniku pričaju, da ovaj spev nije mogao biti objavljen radi vrlo slobodnih mesta u njemu, s obzirom da mu je pisac duhovno lice, Sad se rukopis, kažu, nalazi u jednog Раба па jednom otoku (Korčuli?), koji ga nikako ne vraća vlasnicima, tako da je medju dubrovačkom omladinom kružila već misao, da učine pohod i otmu neobjavljeno blago za Dubrovački Arhiv, 5

58