Nova Evropa

viška od poreza skupljanih po Hrvatskoj, Bosni, Dalmaciji, Vojvodini? Radni narod svakako ne.

Uzmimo za trenutak pretpostavku, koja ne stoji: da je Srbija oslobodila Hrvate i Slovence bez ikakve njihove zasluše. 1 saradnje. Nije li Srbija, 1876—1878, oslobodila deo svoje braće od Turaka? Nije li se ista stvar ponovila 1912—1913? Slobodni smo upitati: je li tada vlast, u tim oslobodjenim krajevima, naplaćivala veće poreze nego u Beogradu? je li i tada podržavana teorija o poreskoj nejednakosti? je li tada, tamo, udaran i dalje harač zatečen od Turaka? Nije, to znamo svi, Danas izvesni ljudi zapenuše kad se samo pomisli na ukidanje kontribucije koju je Austrija nametnula u toku rata, pod raznim vidovima. Da li su tada, 1878 i 1913, vlast i štampa govorile tim novim krajevima: »Mi smo vas oslobodili, mi smo ginuli i stradali, a vi sad plaćajte, do smaka sveta, više nego mi; a ako se bunite, mi ćemo vam reći, da ste Turci, da pravite protiv nas turski front, da žalite za Sultanom, Jer, najzad, ako smo mi braća, nisu nam kese sestre,« Da li je ta logika tada bila u modi? Znamo, svi, da mije, Tada se tako nije postupalo, jer moralni pojmovi nisu bili toliko labavi koliko su sad; jer se tada oslobodilačka misija nije smatrala kao frgovački posao, kao način da se krv i rane unovče. A to še sada hoće, iako to, naravno, ne traže, niti od toda što imaju, oni koji su lili krv i bili pokriveni ranama. Tako kako se sad kod nas namerava da produži, tako ne rade drugi kulturni narodi ni u svojim kolonijama, medju divljacima, ljudima tudje krvi i druge boje, Pa zar tako mi, prema bratu od koga nas deli samo reka? Godine 1878, 1913, ovakav metod rada, kakav se sad uvodi, a ne pravedna borba protiv njega, bio bi žigosan kao najsramotnija trgovina, kao skrnavljenje pobede, kao rušenje ideala koji se ne mogu pretvoriti u бтобехе. Вло bi, u ono vreme, kamenovan ko bi pokušao da te naopake metode primeni, Zašto sad prema Hrvatima, prema Slovencima, prema Srbima s one strane reke taj izuzetni postupak? Oni koji se povode za mišljenjem, da je pravo da se poreska nejednakost ovekoveči, i koji smatraju za bogohuljenje ako prečani zbiju svoje redove da tome učine kraj, — neka se ti upitaju: da li bi ikad Užičani, naprimer, mirno i bez roptanja podnosili da daju dvostruko veće namefe nego, recimo, Valjevci? i da li bi ikome palo na um da Užičane, kad ustanu listom protivu te nepravde, nazove buntovnicima i osumnjiči ih „da vredjaju ponos »solunaca«? Neka se ti zapitaju, još, da li bi ikada svet s leve strane Morave, ili Nišave, ili Jasenice, i dana trpeo da plaća više nedo susedi s desne strane? Onaj otporni narod, to je istina, ne bi stvarao frontove, — on bi digao bunu, ~

Eto, taj princip nejednakosti primenjuje se skoro čitavih дезе! бофта па krajeve koje je držala Austrija, Doklegod

36.