Nova Evropa

tursko tle {jer on misli da je odista tursko), i to jednim mepristupačnim putem »mračne Hercegovine«, U hanu prve pogranične karaule, 8de pije kafu pored ognjišta, ne interesuje da slovenska raja, ni zvuk njenih gusala, čiju je ariju — veli nekad čuo u Stambulu, nego dva prava Turčina, kojima se obraća sa nekoliko turskih reči: »Siz Osmanlıi?« {»Jeste li Osmanlıje?«), i kojima otvara srce,

Drugi izlet pravi do Trebinja, u junačke krševe naše, i onda i sada, sirote i zaboravljene Hercegovine. »Kakva turobna zemljal« uzvikuje; »kamenje, kamenje, Nigde drveta, nigde zelenila, sura jednolikost« .,. Trebišnica, koja »liči na stari Stiks«, bez rastinja na obalama, kao da joj je korito prokleto, tone i gubi se u podzemne bezdne, Pusti predeli nad kojima kruže sovuljage, Malo dalje, šuma, ali zakržljala, i pored svakog drveta po jedna šiljasta stena, kao drugo okamenjeno drvo, S vremena na vreme, mala, razrušena, popaljena, jeziva sela. »Slovenski gorštaci« izlaze iz ruševina, visoki, plavokosi, sa puno kama za pojasom, i gledaju s nepoverenjem ove strance. — Trebinje: »utvara od varoši« U džamiji »nekoliko jadnih Turaka — zaostalih staraca — koji čuče mrmljajući Muhamedove molitve«. — U jednoj kućerini, austrijski oficiri i njihove Grethen, oko jedne komične »table d' hote«, Sloveni priznaju da im je milija bila turska uprava nego austrijska, koja je svuda numerisala zgrade, obojila ih svojom »crno-žutom arlekinadom«, i obeležila svojim večitim K K, koje Loti ismeva: KK vrata, KK klupa, KK most, KK kasarna. U sredini varoši diže se jedna ogromna kocka bez prozora: kuća jednog bogatosš Turčina koji je ipak ostao, ali je zazidao prozore, da ne бједа šta se napolju dešava, I Loti dodaje: »Ovaj Turčin i ja stvoreni smo da se razumemo«,

Govoreći (u »Fleurs denmnui«) o sudbini »malog naroda koji je 1875 zapodeo krstaški rat Slovena protiv Islama«, Loti zanj ipak nalazi jednu pohvalnu reč: »Jedini od svih ovih Slovena«, kaže on, »oni su se držali lojalno prema vekovnom neprijatelju, ispoljavajući uvek iskreno svoju neodoljivu mržnju, Oni su izdubili svoju mladež, svoje žetve, svoja sela, i sada su iznureni pali pod jaram drugog gospodara, koji ih je razvrstao i doveo u red po беттапзкот metodu...« Malo docnije, om sam ublažuje svoj utisak: »Ja sam vam ovu Hercegovinu opisao kao suviše čudnu i fantastičnu; svakako sam je posle video takvu, noću, u snu... Šta ćete... ja više nemam tačno shvatanje ničeg, zato što sam odveć stvari video, i u mojoj glavi kao i u mom srcu sve se to počinje brkati...«

4, oktobra, francuska pomorska divizija napušta Gruž, i odlazi u Kotor, Mali crnogorski prestolonaslednik Danilo dolazi u posetu eskadri: »Vrlo je lep« — piše Loti u Dnevniku »ovaj mali desetogodišnji knez, koga su za ovu priliku obukli u

130