Nova Evropa

Који и taj mah voli, — da mu ne bi opet iščezla, — i to ne ma groblju presićenu leševima, nego u šumi gde bi njih dvoje bili sami, gde bi im se prah izmešao i pretvorio se u zeleno бтапје i mahovinu..,

Jedne nedelje, Loti ide sa Paskalom u Hercegnovi i kupuje joj za uspomenu dve ikone, Birajući ih »bila je uzbudjena 'kao dete kad čeka da dobije nešto za čim odavno Žžudi«, i izabrala je Sv, Trifuna {čija se lobanja čuva u sabornoj crkvi u Kotoru), i Sv. Vlaha. »Medjutim«, kaže Loti, »bilo je svetiteljki koje su vrlo lepe«; ali »ovi sveci smešili su se usred cveća s ne= odredjenim i tajanstvenim izrazom kakav imaju likovi iz Srednjeg Veka«, Loti, kao što smo već videli, nije bio religijozan, Ali je njegovo osećanje nedokučnoga i beskrajnog bilo skoro mistlično, Posle prve duševne krize u Carigradu, nosio se dugo mišlju da postane trapist... »Oni koje mi smatramo za proste i bezazlene«, — piše on jednom prijatelju —, »oni koji su još na kolenima pred Hristom, ti su, uveravam te, srećni ovoga sveta... Ja bih dao svoj život da mogu imati njihovu zračnu iluziju.« Ušavši jednom u Paskalinu kolibu, dok su njeni gospodari bili u polju, on opisuje počadjale stare ikone, čuvarke doma, u odelu od kovanog srebra, ispod kojih vise dve sedefom išarane kremenjače: — sav raskoš ovih Slovena koji vekovima žive u pukoj sirotinji,

Hoteći da vidi šta ima iza ogrommih kamenih bedema pod kojima je, Loti, sa trojicom oficira, pravi izlet na Cetinje, Pošavšji jedne nedelje rano, mada je padala kiša i duvala bora, oni idu, prvo čamcem, zatim pešice, i tek pred podne stignu, pokisli, u Kotor, čiji bedemi i zvonici, ispod gorostasnog surog kamenja, imaju liliputanske razmere,

Na obali sve je divotno zeleno; šume pokrivaju strme padine, pužu se k nebu, đube se tamo dore, u velikim oblacima punim kiše... Svuda, posejana nasumce po šumi, viseći kao od šale na šžiljastim vrhovima, ili skrivena u uvojcima pod hrašćem, svuda stara, davnašnja seoca, stari manastiri, stare crkve..,

Preko puta, na drugoj, crnodđorskoj obali, naprotiv: veliki prizor pustoši, — Ni šuma ni zelenila: gole, još više i još odsečnije planine dižu u nebo poražavajuće kamene zidove; bregovi, jezoviti, sprženi, izbrazdani vatrom u doba postanja sveta, ostali su tu nepromenjeni, sa bojom pogašenog ugljevlja; čitav jedan okamenjeni kataklizam koji kao da je kakva sirašna ruka podigla u vazduh,

U Kotoru, dok ručaju u hotelu »kod Lovca«, poverenik kneza Nikole, G. Ramadanović, »obučen po francuskom načinu i vrlo učtliv«, nalazi im vodje i konje, Vodji za Cetinje su visoki Crnogorci, »prljavi, odrpani, sa mindjušama, razbojničkogš pogleda, sa čitavim arsenalom kam4 i pištolja za pojasom«, Oni idu

133