Nova Evropa

о njenoj smrti, Njegov biograf G. N. Serbanesko zamerio mu je, što nije nimalo upoznao rumunsku zemlju i rumunski marod, Mi nećemo poći tim iragom, Istina je da su Lotijevi utisci često površni i netačni [to je slučaj i sa opisima iz Htalije i Grčke); ali, pre svega, jedan pesnik i umetnik nije istorik i etnolog, a zatim, Loti je imao pravo da govori samo o sebi, kad to čini na način tako privlačan i dirljiv, On je uostalom otvoreno priznavao svoju pristrasnost: » Tajna moje ljubavi za Istok«, — pisao je govoreći o grobu Azijadinu —, »bila su ova dva падбгођбпа kamena i prah koji počiva pod njima.,.« Nije čudo dakle što je, 1912, svim srcem uz Turke i Arape protiv Italije, za vreme njena rata u Tripolisu, kao što je, za vreme Balkanskog Rata, otvoreno uz Turke protiv Hrišćana, On ovima ne poriče pravo na predačko tle, ali im upisuje u greh »paljevine, pokolje, pljačke, nasilja, čudovišna i neizreciva sakaćenja ratnih zarobljenika«, Turci su mu davali materijal, koji je on objavljivao i komentarisao sa svojim poznatim darom da pobudi saučešće, Može se slobodno reći da je spomen male Azijade učinio u inostranstvu za Turke više nego njihovi sultani, Loti je sa strepnjom pratio operacije kod Čataldže, Nije mođao mirno da gleda kako Carigradu preti opasnost da padne u hrišćanske ruke, Naročito se bio okomio na Buđare, koje smatra za fanatičnije od Turaka, i čije svireposti nadugo nabraja, počev od Panice i odsečenih ruku Stambulovljevih, Za grčku i crnogorsku vojsku kaže da su se tukle normalno.

Srbe optužuje samo uzgred, u početku Balkanskog Rata, pozivajući se na seni kralja Aleksandra i »žalosne« Drage. Govori, prema bečkim izvorima, o držanju trupa generala Bože Jankovića u Arbaniji, i pominje kako je video mnogo Turaka kojima su crnogorski hrišćani odsekli nos. U članku »Paladeni«, gde naročito šiba bugarskog kralja Ferdinanda, ne štedi ni kralja Petra, iako se ovaj 1870 dobrovoljno borio uz Francuze; pominje crnogorskog »kraljevića« i njedov »sindikat bankarskih agenata kome je ma čelu bio kraljev sin«, Jedino je poštedjen grčki kralj Gjordje, Na kraju svoje knjige »Turska na umoru« {(>la Turquie agonisante«) navodi izveštaj famozno8 austrijskog konzula Prohaske o ulasku Srba u Prizren,

Odmah posle primirja, Lotiju Turci u Carigradu priredjuju pravu apoteozu, Fanatične gomile sa zastavama dočekuju Ba kao kakova mesiju. Sultan da poziva u dvor, Daju mu se noćne svetkovine. Odlazi u Jedrene, za čiju se sudbinu naročito zauzimao, i odseda, preko puta Selimove Džamije, u kući gde je stanovao bugarski general. U jednom apelu upućenu stanovništvu, on pominje »čudovišne« Bugare, a u člancima u pariskoj »>TUUustraciji« opisuje pustoš koju su ovi ostavili u Trakiji, dajući odista strašne pojedinosti, Ovi su članci imali

137