Nova Evropa

struja s jedne, ! ап тапкоуаска reakcija s druge strane, bile su još uvijek vrlo jake, Ali su protivne, nacijonalističke, jušoslovenske struje bivale sve jače, i sve upornije su se durale naprijed, potirući plemenske tendencije i kao ideal postavljajući jedinstvenost Jugoslovena kao nacije, i njihovo političko oslobodjenje i ujedinjenje, Razgovori i Dovjerljivi sastanci bivali su sve češći, veze sa drugim slovenskim akademskim organizacijama sve jače, dodir sa češkim javnim radnicima (političarima, novinarima, književnicima, sokolstvom, i t. d,) sve intimniji i sfvarniji, Iskorišćavala se svaka zgodna prilika za manifestaciju nesamo jugoslovenske nego i slovenske ideje; štaviše, Slovenstvo je često služilo kao krov pod kojim je lakše bilo izvoditi jugoslovensku misao, kao sredstvo za brže spajanje jugoslovenskih plemenskih težnja u jednu zajedničku, jugoslovensku težnju. U kruću velike slovenske porodice Jugosloveni su se i nehotice osjećali kao jedno, Jezik, književnost, često iste navike, izmiješanost na istom zemljištu, jedinstvo interesa, težnja za oslobodjenjem, činili su da se osjećanje jedinstva jače ispolji. Sve ove okolnosti djelovale su vrlo osjetno i brzo i na akademsku omladinu, tako da smo već tokom 1907 godine uspjeli da stavimo pod jeđan krov, u zajedničke prostorije, sva akademska jugoslovenska društva, da stvorimo Savez jugoslovenskih akademskih društava u Pragu.

Van ovoga Saveza ostali su tada samo Bugari, Slovenci, Hrvati, i Srbi učinili su ovim jedan nesumnjivo važan korak, iako je ostvaren bio samo savez, a nei jedno jedinstveno društvo; ali od dana stvaranja Saveza, zajedničkih lokala, Čitaonice, i i, d., svaki znatniji čin u životu Jugoslovenskih akademičara vršio se zajednički, i predsjedništvo Saveza bilo je predstavnikom ujedinjene omladine prema vani. Život omladine tekao je življe, interes za sva politička pitanja koja su bilo kako dodirivala interese ma kog jugoslovenskogš kraja bio je sve veći i opštiji, nacijonalna, jugoslovenska ideja osvajala je sve intenzivnije svu akademsku omladinu, pa su sve redji bivali oni koji otvoreno nijesu priznavali jedinstvo Srba i Hrvata, Slovenci su bez razlike primali jedinstvo, podvlačeći svakom zgodnom prilikom, da oni nijesu poseban narod; u tom priznanju Бо је, дађобте, i bola i odricanja, ali su tim veće simpatije bile i kod Srba a i kod Hrvata za Slovence,

Učestali su povjerljivi sastanci omladinaca na kojima se diskutovalo pitanje oslobodjenja i ujedinjenja Jugoslovenskih plemena, koja sačinjavaju jedan, jedinstven narod, Te Копјеrencije posjećivao je i današnji češkoslovački Predsjednik Republike Masarik, Diskusije na tim sastancima ostaće nezaboravne i nesumnjivo najljepše uspomene iz mladosti svih njihovih učesnika, Smjelo, bez prećutkivanja iznošene su misli i želje, traženi putevi i načini za izbavljenje nacije iz lanca”

80