Nova Evropa

Књига ХХТ. Број 1. - 16. jagyapa, 1930

O Svetom Savi i пјебоуџ гпатепоуапји,

Na prvi pogled izgleda čudno, da i Srbi i Hrvati podjednako slabo poznaju Svetođa Savu, po mome sudu najvećega čovjeka Južnoga Slovenstva do danas, Ali treba razlikovati, Hrvati znadu o njemu vrlo malo, gotovo ne znadu ništa; znadu to, da je —- po katoličkoj predaji — bio kršten po zapadnom obredu i tek se kasnije priklonio pravoslavlju, i da se — premda svetac pravoslavne crkve — fradicijonalno na nekim mjestima slavi kao svetac i od katolika, Srbi naprotiv znadu o njemu, često, vrlo mnogo; ali mi se čini da njihovo poznavanje Svetoga Save nije sasvim ispravno, Srbi poznaju Svetoga Savu gotovo isključivo kao crkvena čovjeka, kao božjeg ugodnika i sveca, ili — kako ga oni zovu, po riječi narodne pjesme, — kao narodnog svetitelja. To izgleda čudno na prvi pogled, Ali kad se pogleda izbliza, tada ni jedno ni drugo nije ništa čudno, Sveti Sava je u Srba jedna skroz legendarna ličnost, koju oni pretežno poznaju po tradicijonalnoj predaji; a ova, kolikogod da je i narodna, po svojoj srži ipak je religijozna, Prirodno je dakle da ni predmet te predaje ne može biti prikazan u drugom ruhu nego u vjerskom, Slično je i kođ Hrvata: svi oni poznaju Sveto Savu poglavito sa gledišta svoje vjerske orijentacije, Stoga mi se čini prvom dužnošću jednoga intelektualca koji piše o Sv, Savi, da provede čisto lajičko-znanstvenu reorijentaciju u pogledu Sv, Save. A ova vodi do zaključka, da je Sveti Sava, crkveni velikan i svetac, još daleko veći kao čov jek nego kao svetac,

*

Kao čovjek, Sveti Sava se zvao Rastislav (Rastko) Nemanjić, rodjen godine 1175, kao najmladji sin raškog velikoga župana Nemanje, osnivača slavne srpske dinastije Nemanjića, i žene mu Ane, Ova Ana bila'je navodno kći БозапзКкова ђапа Borića (kako to tvrdi Rajić, a po njemu i hrvatski istoričari}. ali mnogi srpski pisci to poriču, pa se ne može sa sigurnošću kazati da je Sv, Šava po tankoj krvi hrvatskoga podrijetla {jer

1