Nova Evropa

| Uspomene па розједпје ђотђе за boljševicima., =

С ђе ___“

(Pre deset godin4.) /

==

Pre nekoliko godina ispričao sam u »Novoj Evropi« (XII, 427—433) tužnu i ružnu epopeju odbrane Kijeva, opsadjena od boljševika (septembar-novembar 1919),

Tri ili četiri dana pred kraj one opsade, došao je — iz dobrovoljačkoš centra — da me zameni na čelu jedne velike vojne ustanove, dde sam bio vršilac dužnosti šefa, jedan stari deneral, koji je ušao k meni u kancelariju pun ordenja 1 за sabljom i, pozdravivši me vojnički, oslovio me sa »KEkselencijo«. — »Oprostite, preuzvišeni«, rekoh mu, »ja nisam nikakva

ekselencija, nego univerzitetski docent, koji sticajem prilika vodi ~

nadzor nad nekoliko vojnih bolnic4 i fabrika municije; izvolite sesti, i stojim vama na raspoloženju«, Čiča mi nato predade naredbu, kojom se on postavlja na čelo nadleštva, i zamoli me da ба obavestim o toku poslova. Predstavio sam mu šefove odsekA, a onda je izašla naredba Gospodina Сепегаја (агтузКов) Коjom javlja celokupnom osoblju i svima potčinjenim ustanovama da je primio dužnost, a ja da ostajem kao njegov zamenik i pomoćnik, Naše nadleštvo — koje je imalo dosta komplikovan vojno-civilni, privredno-sanitetski, pa donekle ı politički karakter, — dobilo je tako svođa у ојпо 5 беја, Кој! је одтаћ рокиšao i da zavede vojni red, Bili su odredjeni časovi primanja za sve šelove odseka, a naredbe, koje su izlazile svaki dan i koje je sam Gospodin General čitao i potpisivao sa naročitim zadovoljstvom, imale su potpuno vojnički oblik, Grozničavi tempo rada u opsadjenu gradu, uz neprekidno gdruvanje topova 1 strašnu hladnoću u kancelarijama, uz potpuni nedostatak novčanih sredstava, i uz opšti kaos, nered, i rasulo, nije nikako odgovarao temperamentu i ćudi generalovoj, naviknuta na stare vojne metode i vaspitana u organizovanoj i uredjenoj Carevini, Nije prošlo ni puna tri dana od njegova dolaska, kad ali oko podne za, vreme referata šefa jednođ od odseka (po zanimanju čuvara rukopisa Akademije Nauka), ču se sasvim razgovetno praskanje topovskih zrna i, što je bilo još čudnije, vatra iz mitraljeza, Hilo je jasno da je neprijatelj već na pragu Grada, ako nije i ušao u njega, Naš General završi saslušanje referata, pa pozove onda telefonom Glavnokomandujućeg, Posle kratkog razgovora, reče mi: »Nema šta da se bojimo, — pokušaj protivnika da prodre preko Lančanog Mosta osujećen je,,.« Imajući loše iskustvo sa Glavnim Komandantom, a videći iz ovog saopštenja da уаroši preti najneposrednija opasnost, ja sam predočio Generalu da treba smesta i hitno preduzeti korake koje iziskuje situacija,

37