Nova Evropa

s bolom u duši — arhive: istoričar sam po struci, ali zar da рофпет od mraza!,., Razmišljali smo, kakvu da zauzmemo politička poziciju? Sastajali smo se na političke dogovore. U Odesi, koji dan pre toga, obavljani su izbori za opštinsko veće: izabrano je i nekoliko naših samišljenika, U dugim noćnim sednicama došli smo do zaključka da ipak nastavimo borbu; ali ćemo zatražiti od vlasti demokratizaciju uprave! Odosmo do Glavnog Komandanta, koji nas ljubazno primi, i oipoče razgovor u »demokratskom duhu«, Мјебоуа armija brojala je sveđa osamsto bajoneta i sabalja, uz više stotina čeneralštabnih olicir4, koji su činili armijsku komandu, Komandant je oblavio bio mobilizaciju, ali niko nije dolazio, Tada se ponudi nekoliko političkih organizacija da formiraju vojne odrede...

Nadleštvo sa kojim sam ja doputovao u Odesu, ovde је konačno likvidirano, Oprostio sam se od čiče Generala, koji se- opet pojavio u Odesi i koji ode ladjom u Vrhovnu Komandu. Sad sam postao šefom snabdevanja i saniteta u vojnom odredu jedne političke organizacije, Šta je nama trebalo da formiramo taj odred! Ali da, mi smo se još uvek nečemu nadali, Predsednik naše orđanizacije naučio je da rukuje mitraliezom, : tako smo stvorili »odred« od nekih dvesto ljudi, ра smo posvetili i zastavu; bila je to crveno-zelena dvobojka previjena ruskom državnom trobojkom, Jedan od бепегаја šalio se: »Kadeti i socijalisti (zeleni i crveni) ujedinili su se da podražavaju nacijonalnoj ideji«, Neslana šala! Sa velikim oduševljenjem pošao je naš Odred na položaje. Ali se skoro ispostavilo, da je to bila gotovo jedina oružana snaga, Ja lično ostao sam u varoši da i dalje »formiram odrede«, Obilazio sam banke i bogate trgovce, tražeći novac: novca je bilo malo, straha mnogo, Plaćali su lude pare za mesto na ladjama (»Lojd Triestino«, »Mesažri Maritim«, i druga brodarska društva). Skupoća je rasla; hlad, glad, nered, ubistva, Agenti vojne policije ubili su svođa šefa.., Upufili smo na položaj i drufi odred, opet sa velikim oduševljenjem, Prošlo je tako nekoliko dana, Jedne noći probudi me gruvanje topova, Očigledno se i ovde primicao kraj, Izjutfra, saznadoh da su to bile savezničke krstarice, koje su sprečavale nastupanje boljševičkoć odreda duž obale u pravcu Odese, Primih i depešu od Komandanta našeš Odreda, koji je javljao da na frontu nema nikoda sem njih, da su oni tučeni i da će još 1506 dana odstupiti u pravcu Odese, Kad je uskoro Pukovnik zaista stićao, izgrdio me je što mu nisam poslao rezerve, municiju, lekove, novac, »Kako, Pukovniče, sve vam је роslato: dvesta ljudi, dva topa, i t. d,; čak i sam predsednik organizacije«. — »Nikog nisam video« ,.,.,

41