Nova Evropa

krizu britanske industrije, Britanska industrija naime nema danas onih općenitih obilježja koja američku, pa djelomično i njemačku, industriju izdižu na prva mjesta, Britanska je roba doduše solidna, ali prema američkoj — skupa; solidnost opravdava cijenu, ali vrijeme traži jeftine proizvode u masama, jer je s jedne strane kupovna želja porasla i zahvatila najšire slojeve puka, a s druge pak kupovna snaga poratnoga svijeta u ргоsjeku pala, O sterilnosti britanske industrije često se govori u britanskoj štampi, i u novije doba osjeća se sve više potreba reforama i primjena modernijih produkcijonih i prodajnih metoda. U organizaciji, britanska industrija ne dostiže Ameriku ni u kontroli tržišta ni u odgoju potrošača, i uopće u stvaranju jednog šireg nazora o ulozi industrije u socijalnim problemima. Mogla bi se navesti još i pojava karakteristične britanske konzervativnosti u industriji, što se naročito ispoljuje u žilavoj istrajnosti pri starim industrijskim strukama (tri klasične britanske industrije: pamučna prediva, ugljen, i željezo, jesu u stvari Jedine u krizi poglavito baš radi hiperinvesticija, dok su ostale industrije »zdrave«), mjesto da se kapital s američkom poduzetnošću prilagodjuje novim potrebama tržištA, i da se ulaže što više u nove struke, Iz dalje perspektive nazrećemo i u pomicanju industrijskog težišta — u pogledu izvora energija — od ugljena prema nafti i vodenoj sili, takodjer neku smetnju za industriju koja je sva osnovana na ugljenom bogatstvu Britanije. Zaključak je dakle umjestan, da je britanska industrija u kroničnoj krizi, i da bi ta kriza — zajedno sa popratnom pojavom nezaposlenosti — bila još i teža da nema moćne okosnice britanske trgovine, brodarstva, kao i političkog položaja prema Imperiji,

Proizvodnja ugljena je unutar Imperije pala poslije Rata, uglavnom radi krize ugljenokopa u matici, gdje previsoki troškovi življenja onemogućuju sniženje nadnica i uspješnu utakmicu sa stranom konkurencijom, Prije Rata, proizvodila je Imperija 344 milijona tona kamenog uglja, 1924 je taj broj pao na 329 milijona, a (nakon minimuma radi štrajka u 1926) godine 1927 je proizvodnja iznosila 317 milijona tona. U 1927 bili su odnosni brojevi; za Ameriku 516 milijona, a za Evropu s kolonijama 321 milijon tona. Proizvodnja sirovog željeza u Imperiji takodjer je pala, od jedanaest i pol (1913) na 9 (1925) milijona tona; dok je proizvodnja čelika porasla apsolutno od 88 na 9,5 milijona ton4, ali relativno — prema svjetskoj proizvodnji pala je i ona od 10 na 9 postotaka. Korist od ovoga je imala Amerika, koja danas proizvodi blizu 50 postotaka željeza i čelika na svijetu. Još je teži pad proizvodnje bakra u Imperiji: 1913, 96.000 tona, a 1925 tek 33.700 tona. U isto doba porasla је proizvodnja bakra u Americi sa 784.000 па 1.226.000 #опа! Nešto povoljniji je bilans. kod ostalih metala, Imperija je na-

112