Nova Evropa

ni izdaleka reći da je Otok bogat, pa čak ni da je imućan ili napredan, — zato što je još uvek mnogo tla neobradjeno, a seljaci su leni, -

Tu sad PFortis, u nekoliko poglavlja, prelazi na svoju omiljenu temu, o sastavu ila i prirodi kamena i minerala, o formacijama zemlje, i i, d, budući da on u svojstvu prirodnjaka i ispitivača geoloških i deogralskih predmetš i prilika i obilazi ove krajeve, Mi ćemo preskočiti dva-iri odviše stručna rasmatranja, pa ćemo nastaviti onde gde govori neposredno o kamenu i pesku samoga Raba, što još uvek kako će videti čitaoci — daje dovoljno зуедобапзфуа о пјебоуој чсеnosti i stručnosti, Vredelo bi ispitati, pri svetlosti današnje nauke, Fortisove tvrdnje i zaključke.

U sitnome pesku na vrhovima planina, na jednom mestu koje se zove Krazić (Crazzich), ima više rasutih gomilica, a i nekoliko perpendikularnih žilica geoda, tako kompaktnih i teških da bi zaslužili mesta medju bogatim železnim mineralima. U davna vremena, ledja ovih planina bila su pokrivena drvećem, a sa njihovih stran& koje gledaju prema Loparu kiča je sprala na morsku obalu onu vrstu kvarcoznog, vrlo sitnog peska, što kamenoseče i glačaoci nazivaju imenom saldame. Verovatno govori Plinije (L, XXXVI, gl, VI} o ovome položaju, tamo gde kaže, kako su, da bi štedeli mramor, pronašli jednu dobru vrstu peska u jednom plitkom zalivu na Jadranu, koji se je, pri povlačenju vode, stvrdnuo, Ovaj deo obale, koji leži na podnožju strmog kamenitog brega, koji se i sad još zove Vrh od Mele (peščani breg) iako na njemu nema više peska, sav je od saldama, kao što su i nekolika druga mesta na. Otoku gde morski vali biju o podnožja peščanih bregova. Ovo je jedan od onih slučajeva koji će bacati u brigu buduće prirodoslovce, kao što su zadavali posla i dosadašnjima ,,, Ko zna za koje se vreme može ovaj pesak skameniti, skupa s morskim telima u njemu, i koliko će opet vremena proći posle da postane podlogom za nove brežuljke. Izgleda kao da ova vrsta peska dolazi iz velikih daljina, jer duž Jadranskoga Mora ne postoje breBovi od minerala, i da je prošao i kroz druge revolucijonarne procese pre ovog sadašnjeg...

Vapnenac ({breccia) na sedlima i kosama rabskih planina fino je uglačan; on je obično prošaran belim a sjedinjen otvoreno crvenim cementom, sastavljen iz komada finog mermera, najčešće шшазић...

Uostalom »breča« nije najzanimljiviji i najdrađoceniji mramor koji se dobija s otoka Raba, i s oba mala otoka, Sv, Grgčura i Goli, koja spadaju uz Loparski Rt, Ima na Rabu i mnogo belog kiparskog· mermera, koji je veoma nalik na onaj što su ga upotrebljavali stari Rimljani, a koji nije uvek bio grčki, kako se to obično mislilo. Taj mramor nije tako snežne beline,

399